22.04.2019.

Rad u smjenama nije zakonom zabranjen i uređen

Piše: prof. dr. sc. Marinko Đ. Učur
dipl. iur., znanstveni savjetnik

Radno vrijeme može se rasporediti u jednakom odnosno nejednakom trajanju po danima, tjednima odnosno mjesecima

 

         

Članak 60. Zakona o radu koji određuje pojam radnog vremena ovako: „Radno vrijeme je vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac“. Zakon o radu „N.N“ 93/14 i 127/17. nije posebno uređivao smjenski rad, pa nema niti posebnih zabrana smjenskog rada, ako se radi o radu noću („noćnoj“ smjeni).

          Radnik je obvezan raditi u radno vrijeme (obavljati poslove i/ili biti spreman obavljati poslove). Tu obvezu radnik izvršava prema uputama poslodavca i na mjestu kojeg odredi poslodavac (u pravilu je to „stalno mjesto rada“ gdje se, inače radnikovi poslovi obavljaju u skladu s ugovorom o radu, a može biti i svako drugo mjesto koje odredi poslodavac). Takvih je situacija dosta i česte su: u prometu, u građevinskoj operativi, u šumarstvu, turizmu i drugim djelatnostima.

          Radno vrijeme je puno – 40 sati tjedno; može biti i nepuno radno vrijeme („svako radno vrijeme koje je kraće od punog radnog vremena“); može biti skraćeno (imajući u vidu štetni utjecaj uvjeta rada na zdravlje i radnu sposobnost radnika) i dr.

          Raspored radnog vremena propisuje Zakon o radu u članku 66. a preraspodjelu u članku 67. „Radno vrijeme može se rasporediti u jednakom odnosno nejednakom trajanju po danima, tjednima odnosno mjesecima“. Nejednaki raspored je onaj tako da je u jednom razdoblju duže radno vrijeme (npr.12 sati) a tijekom drugog razdoblja kreće od punog, odnosno nepunog radnog vremena (članak 66. st.2. Zakona o radu).

          Od smjenskog rada nije oslobođena niti jedna kategorija radnika, po odredbama Zakona o radu. Međutim, smjenski rad može trajati i noću pa poslodavac mora voditi računa o kategorijama radnika koje „uživaju zaštitu“ od noćnog rada. Inače, autonomnim propisom može se propisati posebna zaštita od smjenskog rada pojedinih kategorija (mlađih radnika, žena- radnica (trudnica, koje su s malodobnom djecom, više djece i slično), boležljivih radnika, starijih radnika, radnika na rehabilitaciji i drugih).

          To se može regulirati u kolektivnom ugovoru ili u sporazumu između poslodavca i radničkog vijeća, može i pravilnikom o radu i/ili ugovorom o radu, a ako tako nije Zakon o radu omogućava da to poslodavac uredi svojom odlukom u pisanom obliku.

          U preraspodjeli radnog vremena ima zabrana. Tako maloljetnik ne smije raditi duže od osam sati tijekom razdoblja od dvadesetčetiri sata. Samo uz pisani pristanak radnika može radnik, radnica raditi u posebnom rasporedu ili preraspodjeli radnog vremena, kada radi u nepunom radnom vremenu za dva ili više poslodavaca; trudnica; roditelj s djetetom do tri godine života i samohrani roditelj s djetetom do šest godina života.

          Noćni rad je od dvadeset dva sata uvečer i šest sati ujutro idućeg dana, a u poljoprivredi do pet sati ujutro (može autonomno biti i drukčije određeno) članak 69. Zakona o radu.

          „Rad u smjenama je organizacija rada kod koje dolazi do izmjene radnika na istim poslovima i istom mjestu rada u skladu s rasporedom radnog vremena, koji može biti prekinut ili neprekinut (članak 71. Zakona o radu).   

Podijeli