Jedan naš čitatelj postavlja slijedeće pitanje: "Bavim se obrtom i svoju sam imovinu i zaposlenike osigurao od raznih rizika. Sklopio sam osiguranje na deset godina. Moje osiguranje nije isplatilo štetu za ozljedu jednog mog radnika i želim se osigurati kod drugog osiguranja. Prema sadašnjem stanju to ne bih mogao još šest godina. Ako to ipak učinim da li me očekuju neke sankcije i koji je pravi način da realiziram svoju nakanu?" Odgovor na ovo pitanje nalazimo o članku 922. Zakona o obveznim odnosima. Prema toj odredbi, ako je ugovor o osiguranju sklopljen na rok dulji od pet godina, svaka strana može nakon proteka ovoga roka, uz otkazni rok od šest mjeseci, pismeno izjaviti drugoj strani da raskida ugovor. Kako je iz pitanja očigledno da ugovor traje četiri godine, to, nažalost, naš čitatelj ne može raskinuti ugovor o osiguranju. Dakle, za raskid ugovora mora proći još jedna godina. Tada je tehnika: pismeni otkaz osiguratelju uz otkazni rok od šest mjeseci. To što osiguratelj, kako tvrdi čitatelj, nije isplatio štetu zbog ozljede jednog radnika nije razlog za raskid ugovora o osiguranju. Jer, potrebno je utvrditi da li je slučaj toga radnika doista pokriven predmetnim ugovorom. Nema razloga sumnjati u to da taj slučaj nije predviđen ugovorom o osiguranju, jer se osiguratelj sigurno ne bi upuštao u spor s osiguranikom ako je slučaj doista predviđen ugovorom. Isključenje rizika predviđeno je uvjetima osiguranja, koji su sastavni dio ugovora i koji su ugovaratelju osiguranja morali prigodom sklapanja ugovora biti uručeni. Što ih on nije pročitao i s njima se upoznao, to je njegov problem. Ako je pak čitatelj siguran da je osiguratelj neutemeljeno odbio platiti odštetu, dakle, nije izvršio svoju ugovornu obvezu, ima pravo tužiti osiguratelja na ispunjenje obveze, dakle na isplatu ugovorene svote za ozljedu zaposlenika, a nikako ne može prijevremeno raskinuti ugovor. Što će se dogoditi ako osiguranik ipak, unatoč gore navedenom, raskine ugovor o osiguranju prije zakonom dozvoljenog roka? Sankcije su: dužnost da osiguratelju naknadi štetu koju je ovaj imao zbog prijevremenog raskida ugovora (na primjer povrat popusta odobrenih s naslova predviđenog desetgodišnjeg ugovora o osiguranju) i obavezu da plati premiju za sve ono vrijeme kroz koje nije mogao legalno raskinuti ugovor. Dakle, u našem slučaju, još za godinu dana. Gore navedene zakonske odredbe o trajanju ugovora, raskidanju ugovora i posljedicama raskida ne vrijede za ugovor o osiguranju života. Primjer u svakom slučaju može poslužiti kao pouka. Naime, kod ugovaranja trajanja ugovora o osiguranju glavni mamac je popust kojega osiguratelji odobravaju za ugovore s duljim rokom trajanja ugovora. Valja racionalno procijeniti što je pametnije i korisnije: dobiti određeni popust u premiji ili zadržati slobodu odlučivanja, koja postoji kod jednogodišnjih ugovora o osiguranju. Odluku o tome donosi svaki ugovaratelj osiguranja procjenjujući, između ostaloga, i solidnost osiguratelja s kojim sklapa ugovor o osiguranju.