Na razvijenim tržištima kapitala postoji beskonačan broj mogućnosti kako doći do pojedinih investicijskih informacija. TV financijske vijesti, business magazini, novine, Internet, izvješća brokerskih kuća, primjeri su na koji način doći do podataka. Nažalost, količina dostupnih informacija ne znači i kvalitetu na kojima se može investicijska odluka bazirati. Kao rezultat, pojedini investitori previše ovise o javno dostupnim preporukama nekolicine analitičara, previše ne razumijeći što te preporuke znače, odnosno na koji su način analitičari do tih preporuka došli i na koji način te preporuke trebaju biti protumačene. Analitičari obično završavaju svoje analize sa kratkim preporukama poput "Kupi", "Prodaj" ili "Drži", no svaki se investor mora zapitati par stvari. Kao prvo, da li je upravo ova dionica prikladna investitorovim preferencijama. Preporuka na kupnju ne znači da svaki investitor mora kupovati dionicu. Vlastita financijska situacija, investicijske potrebe, kao i sklonost riziku je upravo ono što treba odrediti neku investicijsku odluku. Drugo, nikad se pojedinačni investitor ne smije osloniti samo na pročitanu preporuku. Treba pročitati i analizirati čitavo izvješće iz kojeg se tada može doći do potpunijeg zaključka. Osim toga, sami se analitičari razlikuju. Kao i u svakom području, tako i svaki analitičar ne mora biti dobar. Da bi investitor došao do zaključka o kvaliteti pojedinog investitora, najbolje je da neko vrijeme prati njegove preporuke i zaključi da li su se one i isplatile. Da ne spominjemo konflikte interesa, o kojima je bilo riječi u prošlom broju Burze, koji također mogu utjecati na "raspoloženje" analitičara prilikom donošenja odluka o preporuči glede investiranja. No, činjenica da analitičari ili brokerske kuće mogu doći u situaciju konflikata interesa ne znači da su njihove analize bez ikakve vrijednosti. Analize sadrže niz financijskih podataka, usporedbe sa sličnim kompanijama, analizu ekonomske situacije i sl. Takva izvješća mogu biti od značajne vrijednosti. Najvažnije je zapamtiti da se nikad ne treba osloniti samo na pojedinu preporuku. Postoji niz drugih izvora koje također treba ispitati. Primjerice, web stranice same kompanije u čije se dionice namjerava ulagati, njezina financijska izvješća. Uputno je pitati samog brokera o mišljenju, javni tisak i sl. No sve se to treba sagledati u svjetlu vlastite financijske situacije. Ukoliko smatrate da nemate vremena ni živaca za tako nešto, najbolje je tada brokerskoj kući prepustiti upravljanje vašim portfeljem vrijednosnih papira.