Još jedan dio motora koji odlazi u povijest. Ali Hrvate ta povijest nikako ne pušta. Dok u razvijenim zemljama velika većina automobila ima motore opremljene inectionom, tj. ubrizgavanjem goriva bez karburatora, pa im razvodnici paljenja u klasičnom smislu nisu ni potrebni, prosječni Lijepi naš čovjek, još uvijek muku muči s podešavanjem paljenja, zazorom platinskih dugmadi, probijanjem kondenzatora i tome slično. Moderni motori sve te elemente u drugačijoj verziji imaju zalivene u plastičnom kučištu. Na radost onih s platinama, jedino što vozač može učiniti kad se pokvari je - baciti. No, baciti nije problem, ali kad treba kupiti novi dio, neki se sjete kako su na starom autu slične probleme riješavali i za dvadesetak kuna, ako je napr. probio kondenzator.Onih dvadesetak kuna u ovom slučaju potrošit ćete samo za telefon, ako taj dio tražite u manjim prodavaonama rezervnih dijelova. Zbog ne male cijene slabije opremljeni trgovci baš ne vole da im skuplja prašinu na polici, a kad netko treba, onda uvijek nešto ne paše, ili broj kontakata ili godina proizvodnje itd. Na sreću, kvarovi na takvom elektronskom sklopu se rijeđe događaju, pa nikako ne treba žaliti za prevaziđenim sistemom paljenja, kako bi mehaničari rekli: "na palentu" Što to radi naš klasični razvodnik. Naravno, nešto sigurno razvodi, a to je iskra koja mu iz bobine stiže na centralni ulaz u razvodnu kapu. Iskra preko ugljene četkice preskače na metalni dio rotora koji se stalno vrti ispod razvodne kape, a on svojom vrtnjom raznosi iskru po unutrašnjim kontaktima na koje se s vanjske strane ukopčavaju kablovi svjećica, koji su opet vezani na svjećice. Kad preskoči iskra na svjećici sve je riješeno. Izgleda dosta jednostavno, ali tko zna koliko je besanih noći probdio izumitelj takvog sistema, nijemac Otto, koliko je sijedih vlasi dobio i koliko puta mu je žena zaprijetila rastavom braka, dok je on u najintimnijim trenucima šaptao: prvi,treći, četvrti, drugi. Netko će reći da je malo skrenuo, jer ako se namještao u specijalne poze, valjda je trebao brojiti: prvi, drugi, treći, četvrti. Ali nije Otto mislio na sex. On je postavljao redosljed paljenja u svom motoru. Zašto takav raspored? Bitno je bilo zaključiti da se u jednom položaju radilice u svakom cilindru mora odvijati različiti proces, tj. u jednom usisavanje goriva, u drugom ispuh, trećem kompresija, četvrtom expanzija.To se odnosi za motor s četiri cilindra. Zbog konstrukcije radilice, kad bi redosljed paljenja išao po redu, motor ne bi mogao mirno raditi i sigurno takva konstrukcija ne bi mogla opstati. Zato treba paziti i kad radimo najjednostavnije poslove na motoru kao što je zamjena svjećica, ili zamjena razvodne kape, da se kablovi nakon skidanja ne pomiješaju. Tamo gdje na razvodnoj kapi pišu brojevi, nema problema, ali ako ne, ponekad će netko nevičan shvatiti zašto je onaj i po noći brojio prvi, treći....Najpotrošniji dio starog razvodnika su platine ili platinska dugmad. Tu ne treba štedjeti. Kad prođe deset tisuća kilometara, bacaj. Ne samo da se troše kontakti, nego i fiber koji se naslanja na brijegove osovine razvodnika i tako otvara platine polako se tanji, naročito ako nije podmazan. Smanjivanjem zazora platinskih dugmadi, koji u većini slučajeva mora iznositi 0.40 mm, dolazi do poremećaja u radu motora, težeg paljenja, slabije vuče i povećane potrošnje goriva. Istovremenom gubitkom zazora, mijenja se i stupanj paljenja, jer se iskra na svjećici pojavi već kad je "prošo voz", tj. klip. Iskra mora preskočiti neposredno prije nego klip dođe u najgornji položaj i to kad je u taktu expanzije. Točno vrijeme preskakanja iskre određujemo položajem razvodnika. Okrečući ga u smjeru kazaljke na satu, dobivamo kasnije paljenje, kontra smjera - ranije. Uglavnom se stupnjevi paljenja kod starijih motora vrte oko 5 - 10 stupnjeva prije gornje mrtve točke. Oznake se nalaze na remenici radilice ili na zamašnjaku. Kontrola je jednostavna: ispitna lampica od 12 volti postavi se tako da štipaljku prikopčamo na metalni dio dolazne struje na platine, a vrh lampice na masu. Kad su oznake na remenici ili zamašnjaku namještene tako da se poklapaju sa pripadajućim stupnjevima na poklopcu ili zvonu mjenjača, otpustimo razvonik i sasvim malo ga okrenemo u lijevo ili desno. Zakrećemo ga u onom smjeru gdje će se lampica ugasiti. Nakon gašenja lampice lagano idemo u drugi smjer. U momentu kad se lampica ponovo upali, razvodnik, tj.stupanj paljenja je u traženoj poziciji. Pridržavajući razvodnik da se ne pomakne, pritegnemo maticu ili vijak i - gotovo. Navedenu operaciju možete učiniti samo na vašem starom autu. Kupite li novi, više nikada nećete imati prilike. Tamo sve diktira računar, a nespretnim prčkanjem ili vađenjem kabla možete napraviti veću štetu. Pa mi pada na pamet pjesma Daleke obale: osamdesete su bile godine...