Jedna od činjenica koja dovodi do gubitka osigurateljne zaštite je i upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola. Zakon ne utvrđuje granicu tolerancije na alkohol, već upućuje na ugovor o osiguranju
„Izazvao sam prometnu nezgodu i oštetio svoje vozilo i vozilo drugog vozača. Njegovo vozilo se popravlja i još nije gotovo, a već sam dobio dopis moga osiguratelja kod kojega imam sklopljen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, u kojemu stoji da će štetu koju isplate oštećenome (osim štete na vozilu, bilo je i ozljeda) regresirati od mene, pošto je, prema policijskom zapisniku, utvrđeno da sam u vrijeme nezgode bio pod utjecajem alkohola… Koja je granica za alkohol i postoji li ograničenje regresnog potraživanja moga osiguratelja?“
U slučaju našeg čitatelja L.H.-a radi se o tzv. slučaju gubitka prava iz ugovora o osiguranju iz čl. 24. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05). Gubitak prava znači da osiguratelj trećoj oštećenoj osobi mora isplatiti odštetu za štetu koju joj je počinio njegov osiguranik, ali osiguranik, zbog zakonom ili uvjetima osiguranja predviđene činjenice, gubi pravo na osigurateljnu zaštitu.
Jedna od takvih činjenica koja dovodi do gubitka osigurateljne zaštite je i upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola. Zakon ne utvrđuje granicu tolerancije na alkohol, već upućuje na ugovor o osiguranju: „Ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice...“
U uvjetima naših osiguratelja, koji su de facto ugovor o osiguranju, a sukladno odredbi tzv. Standardnih uvjeta osiguranja od automobilske odgovornosti (čl. 6.), kao granica tolerancije stoji 0,5 g/kg, odnosno 0,5 promila udjela alkohola u krvi.
Naravno, mora postojati i uzročna veza između činjenice da je osiguranik upravljao vozilom pod utjecajem alkohola i nastale štete trećoj osobi. Ako se to utvrdi, osiguratelj ima pravo regresirati isplaćenu odštetu od svoga osiguranika. Pri tome, čl. 24. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ograničava pravo osiguratelja na regres „najviše do 12 prosječnih neto plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku.“
To isto ponavljaju i spomenuti Standardni uvjeti osiguranja od automobilske odgovornosti u čl. 6. st. 6.
Dakle, maksimalni regresni dug osiguranika je promjenjiva kategorija, jer ovisi o statističkom izvješću Državnog zavoda za statistiku. Prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku, prosječna neto plaća za studeni 2012. godine iznosi 5.681,00 kunu, što pomnoženo s 12 plaća znači da je osigurateljev regres ograničen na maksimalno 68.172,00 kuna.
