U par je navrata na stranicama Burze bilo riječi o kreditnom rejtingu, njegovoj funkciji i utjecaju koji ima na tržišta kapitala. Da se podsjetimo! Kreditni rejting najjednostvanije označava kreditni rizik ulaganja u neki dužnički vrijednosni papir. Dakle, kreditni rejting mogu imati obveznice kojima se trguje, odnosno emitenti, države, lokalne jedinice vlasti i kompanije. Kako kreditni rejting označava kreditni rizik, tako on utječe i na troškove zaduživanja. Viši rejting označava manji rizik, pa onda i niže kamatne stope koje neka obveznica mora nositi. Kreditni rejtinzi se označavaju alfanumeričkim simbolima i oni su rangirani od najvišeg AAA rejtinga do najnižeg C ili D, ovisno o rejting agenciji. Na domaćem terenu, Republika Hrvatska ima rejting, i to još od siječnja 1997. godine, a on je iznosio, i dan danas iznosi, s tim da je bio u medjuvremenu i smanjen od strane jedne agencije, BBB-, što znači da Republika Hrvatska spada u niži investicijski razred (fali samo jedna stepenica da smo u spekulativnom razredu). Uz RH, rejting ima i Grad Zagreb i neke kompanije, poput HEP-a, Zagrebačke banke itd. Tko dodijeljuje kreditni rejting? Radi se o rejting agencijama, a najpoznatije u svijetu jesu Standard&Poor's, Moody's i FitchIBCA. One su ujedno i dodijelile rejting gore navedenim primjerima iz Hrvatske. Naime, uz par iznimki, jedino su njihovi rejtinzi svjetski priznati. Da bi uopće mogle biti široko priznate u Americi, one moraju imati odobrenje Komisije za vrijednosne papire, SEC-a. SEC im daje status nacionalno priznatih statisitičkih rejting organizacija. Cilj ovog statusa jest nemogućnost širokog dodijeljivanja najviših rejtinga potencijalnim emitentima dužničkih vrijednosnih papira i što veća objektivnost prilikom procjene. Upravo je ovaj status u posljednje vrijeme postao velika meta kritičara. Naime, navedene tri agencije imaju oligopol i, naravno, zaštićene su maksimalno od daljnje konkurencije, a nove potencijalne agencije u nemogućnosti su dobiti navedeni status. Do sada se SEC nije oglasio na navedene kritike, niti je najavio moguće izmjene sadašnje situacije. Jedna mogućnost je da nove agencije udju u rejting business, a druga je mogućnost da se status eliminira i da tržište bude ono koje će odrediti čiji se rejtinzi uvažavaju a čiji ne, odnosno čije su kreditne analize kvalitetne a čije nisu. Inače, S&P ima udio od 41% tržišta, Moody's 38%, a ostatak se uglavnom odnosi na treću agenciju, Fitch. Osim ograničene konkurencije, kritičari navode i neke primjere njihove neefikasnosti, primjerice dužnička kriza Grada New Yorka sredinom '70.-tih godina, bankrot Orange County u Californii, te najnoviji primjer Enrona. Prošlu jesen, kada je većina informacija o problemima Enrona bila dostupna i kada je cijena dionice pala na samo $3, agencije su zadržale kreditni rejting, ne reagirajući promptnije.