Reprezentacije

Promidžbe, reprezentacije i darovanja porezno gle­dano uvijek su zanimljiva tema, zbog uglavnom nepovoljnog poreznog karaktera takvih troškova, čestih pro­m­jena propisa te zamki u sa­mim propisima. U ovom član­ku fokusirat ćemo se ponajviše na troškove rep­rezen­tacije i darovanja, koji su u ovom mjesecu najaktualniji.

Reprezentacijom se smatraju izdaci za ugošćivanje i darivanje poslovnih part­nera, plaćanje poslovnim partnerima izdataka za od­mor, sport i razonodu, izda­taka za najam automobila, plovila, zrakoplova, kuća za odmor i slično. Zakonom o porezu na dodanu vrijednost (NN 73/13, 148/13; Rje­šenje USRH 99/13, 153/13) ne priznaje se PDV na primi­tak takvih usluga, međutim, i dalje je priznato 30% takvih troškova u smislu poreza na dobit sukladno Zakonu o porezu na dobit (NN  177/ 04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12, 148/13, 143/ 14), odnosno 70% takvih troškova uvećava poreznu osnovicu. 

Reprezentaciju ne čine troškovi ugošćavanja zapo­slenika, članova uprave i vlasnika, gdje spadaju i popularni božićni domjenci. Takav trošak treba obraču­navati kao isplatu plaće u naravi (kada reprezentaciju primaju zaposlenici) te kao isplatu dobiti ili dohodak od kapitala (kada reprezentaciju primaju vlasnici). Repre­zentaciju čine i pokloni pos­lovnim partnerima, ukoliko se zbog prevelike vrijednosti ne mogu razvrstati u neku drugu, povoljniju kategoriju. Valja podsjetiti i da na ra­čunima za reprezentaciju na pozadini treba napisati tko je ugošćen/darivan.

Reprezentacijom se ne smatraju proizvodi i roba iz asortimana poreznog ob­vez­nika prilagođeni za te svrhe s oznakom »nije za prodaju« te drugi reklamni predmeti s nazivom tvrtke, proizvoda i drugog oblika reklame (čaše, pepeljare, stolnjaci, podmetači, olovke, rokovnici, upaljači, privjesci i slično) dani za uporabu u prodajnom prostoru kupca, a ako se daju partnerima, ne smatraju se reprezentacijom ako je njihova pojedinačna vrijednost bez poreza na dodanu vrijednost do 160,00 kuna. Tih 160,00 kn uvjet je 100%-tnog priznavanja i PDV-a i poreza na dobit, što je značajan napredak u po­reznom smislu pošto se ranijim poreznim propisima ta granica razlikovala. Na­po­­minjeno i da se ovakvi da­ro­vi smatraju priznatima ako se daju poslovnim partnerima povremeno i ne is­tim oso­bama (ne češće od jednom tromjesečno). Pos­lov­nim part­nerima smatraju se osobe s kojima postoji pos­lovni od­nos ili se očekuje da će se takav odnos uspo­staviti.

Navedeno povlači za so­bom i da treba voditi evidenciju darivanja, tj. potrebno je bilježiti kome je i kada predan dar.