Ukoliko se krajem naredne godine ustanovi da je iznos rezerviranja bio veći od stvarno nastalih troškova, „višak“ rezervacija se ukida, tj. knjiži se na prihode i time se uvećava obveza za porez na dobit u tom narednom razdoblju
Pojam rezerviranja
Pojam rezerviranja odnosi se na procjenu potencijalnih rizika tj. gubitaka od poslovanja, a temelji se na računovodstvenom načelu opreznosti.
Primjer: Društvo je u protekloj godini ostvarilo prihod u iznosu 1.000.000 kuna prodajući tehničku robu. Pritom je izdavalo garancije za popravak o svom trošku u garantnom roku (npr. 1 godina). Na kraju godine Društvo je ostvarilo dobit od 200.000 kuna. Da li je tih 200.000 kuna stvarna „zarada“ protekle godine?
Ukoliko je učestalost kvarenja po iskustvu 0%, možemo smatrati da ostvarena dobit stvarno jest čista zarada. Ipak, ukoliko nam iskustvo govori da se 5% prodane robe pokvari tijekom garantnog roka, gdje Društvo snosi troškove popravka, tada ne možemo govoriti o čistoj zaradi od 200.000 kuna, jer je realno očekivati da će u narednoj godini nastati troškovi popravaka robe prodane u prethodnoj godini.
Ovo je školski primjer kada Društvo treba procijeniti potencijalne troškove popravaka u garantnom roku i proknjižiti tzv. rezervacije. Ovi potencijalni troškovi iskazuju se u financijskim izvještajima za proteklu godinu kao da su već nastali i umanjuju poreznu obvezu poreza na dobit. Gledano kroz duže vrijeme, Društvo neće ostvariti poreznu „uštedu“ već samo pomak nastanka porezne obveze.
Zašto? Zato što u narednom periodu, kada nastanu stvarni troškovi popravaka, isti neće predstavljati trošak koji umanjuje obvezu poreza na dobit (jer su je već umanjili) do iznosa iskazanih rezervacija. Ukoliko se krajem naredne godine ustanovi da je iznos rezerviranja bio veći od stvarno nastalih troškova, „višak“ rezervacija se ukida, tj. knjiži se na prihode i time se uvećava obveza za porez na dobit u tom narednom razdoblju.
Zašto se to tako treba raditi? Većina naših (malih) poduzetnika navikla je razmišljati u smjeru poreznih ušteda. No, financijski izvještaji ne služe samo državi za utvrđivanje poreznih obveza. Dapače, država je samo jedan od korisnika financijskih izvještaja. Prvi i najvažniji korisnici istih su uprava društva i vlasnici.
Također, tu su i potencijalni investitori ili čak kupci tog društva. Potonji bi se mogli naći u zabludi da društvo posluje bolje nego što je to realno. Upravo zbog njih se ovakve rezervacije moraju iskazivati.
Zakonski okvir
Međunarodni računovodstveni standard MRS 37 (NN 140/06) – Rezerviranja, nepredviđene obveze i nepredviđena imovina, MRS 11 - Ugovori o izgradnji, MRS 12 – Porez na dobit, MRS 17 – najmovi, MRS 19 – Primanja zaposlenih, MSFI – Ugovori o osiguranju.
Uvjeti za iskazivanje rezerviranja
a) Potencijalna obveza/trošak mora biti utemeljena na prošlim događajima (stvarno nastalim),
b) Realno je očekivanje da će rezervirani troškovi stvarno nastati,
c) Iznos očekivanih troškova može se pouzdano procijeniti.
Porezno priznati rashodi rezerviranja
Rashodi (troškovi) rezerviranja koji se priznaju kao umanjenje porezne osnovice poreza na dobit:
1. Rezerviranja za troškove u jamstvenim rokovima (kao u navedenom primjeru), uz uvjet da troškove popravaka ne snosi treća osoba (npr. proizvođač),
2. Rezerviranja za troškove po započetim sudskim sporovima – predstavljaju porezno priznati trošak u knjigama poreznog obveznika protiv kojeg je pokrenut sudski spor, u visini utužene svote uvećane za pripadajuće troškove spora, osim kamata na utuženu svotu. Uvjet je da je spor pokrenut najkasnije 15 dana prije podnošenja porezne prijave poreza na dobit.
3. Rezerviranja za otpremnine – kada porezni obveznik u prethodnoj godini za slijedeću godinu utvrdi broj radnika koji su proglašeni viškom i kojima će se otkazati ugovor o radu zbog osobno i poslovno uvjetovanih razloga. Visina otpremnina utvrđuje se temeljem radnog staža i visine plaće. Pritom je bitno da već poduzete radnje poduzetnika ukazuju da će stvarno doći do „rezerviranog“ događaja.
4. Rezerviranja za troškove obnavljanja prirodnih bogatstava – (MRS 37) vrijedi za poduzetnike koji posluju prema Zakonu o rudarstvu.
