Članak 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu regulira rokove u kojima je osiguratelj dužan dati oštećenome obrazloženu ponudu za naknadu štete ako odgovornost za štetu i visina štete nisu sporni ili utemeljeni odgovor ako su odgovornost i visina štete sporni
„Imao sam prometnu nezgodu u kojoj mi je oštećeno vozilo. Osiguratelju krivca sam prijavio štetu i on mi je, doista, u roku od 14 dana poslao pismo u kojemu potvrđuje pokriće i odgovornost svog osiguranika te traži da dostavim račune popravka vozila. Kad sam vozilo popravio, poslao sam račune. No, od tada je prošlo gotovo mjesec dana, a isplate nema. Konačno sam dobio prijedlog nagodbe (a priznaju mi cijeli iznos popravka) u kojem se osiguratelj obvezuje da će isplatiti odštetu u roku od 30 dana do dana potpisa nagodbe. Postoji li nekakav rok u kojemu mi osiguratelj mora isplatiti izvršeni popravak?“
Članak 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu regulira rokove u kojima je osiguratelj dužan dati oštećenome obrazloženu ponudu za naknadu štete ako odgovornost za štetu i visina štete nisu sporni ili utemeljeni odgovor ako su odgovornost i visina štete sporni. U st. 4. čl. 12. određuje se: „U slučaju neizvršenja obveze isplate u roku iz st. 1. (14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, op. M.Ć.), oštećena osoba, uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.“
Iz toga izvodimo zaključak da je zakonski rok za davanje obrazložene ponude za naknadu štete i rok za isplatu odštete isti, dakle, 14 dana od dana kad je osiguratelju podnesen odštetni zahtjev.
U konkretnom primjeru našeg čitatelja, osiguratelj je obvezan isplatiti odštetu u roku od 14 dana, računajući od dana kad mu je oštećeni podnio odštetni zahtjev (recimo da je to bio dan predaje računa). Svako drugo postupanje osiguratelja, slanje prijedloga nagodbe (potpuno nepotrebna nagodba ako priznaje cijeli iznos računa) i određivanje posebnog roka isplate nagođenog iznosa, nije u duhu odredbe čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i ima za cilj odugovlačenje isplate odštete.
Nažalost, zakon u slučaju odugovlačenja isplate predviđa samo jednu „sankciju“ za osiguratelja: dužan je oštećenome platiti kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. U tom smislu, zakon ne slijedi duh EU direktiva, koje predviđaju obvezu osiguratelja na plaćanje povećane stope zakonske zatezne kamate. Svaki dužnik, pa tako i osiguratelj, već po općim odredbama odštetnog prava mora platiti zakonsku zateznu kamatu, pa odredba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ne pravi oštećenome nikakvu uslugu propisujući obvezu osiguratelja da plati samo zateznu kamatu.
