Posljednji puta kada je dolar pao na najniži tečaj u odnosu na euro bilo je to vrlo kratko jer se u vrlo kratkom roku dolar oporavio. Ovaj put to bi moglo biti drugačije. Euro je ojačao do 1,3680 što je najviši tečaj još od siječnja 1999, kada je euro službeno uveden na svjetsko tržište deviza. Kada je 2004. godine euro ojačao iznad 1,36 za dolar na toj razini se zadržao tek nekoliko dana, nakon čega je uslijedio dvanaestomjesečni pad. Tada je FED bio tek na početku dvogodišnjeg trenda podizanja kamate na dolar, što je bio jedan od većih razloga zašto je dolar cijelo vrijeme jačao. Danas, gospodarstvo SAD usporava, a vrlo je vjerojatno da će Američka središnja banka do kraja godine smanjiti kamatnu stopu na dolar. U isto vrijeme gospodarstva Europe i Azije bilježe vrlo snažan rast što bi moglo uzrokovati rast kamatnih stopa, zbog čega bi investitori gladni viših prinosa mogli nastaviti prodaju dolara. Dodatni moment koji je ojačao rasprodaju američke valute bio je podatak o rastu bruto društvenog proizvoda SAD za prvi kvartal 2007. godine. Američka ekonomija je rasla po stopi od 1,3 posto, znatno niže od očekivanih 1,8 posto i niže od 2,5 posto koliko je iznosio rast u zadnjem kvartalu 2006. godine. Ovo je najslabiji rast američke ekonomije u prvom kvartalu u posljednje četiri godine. Druga stvar koja se javlja kao problem američke ekonomije je nedavno objavljen deflator cijena, koji predstavlja svojevrsnu mjeru inflatornih pritisaka. Deflator je u prvom kvartalu iznosio 4 posto, što je najveći skok u posljednjih šesnaest godina. Američko gospodarstvo je pred velikim problemom, relativno visoka inflacija i sve niža stopa rasta mogu, prema mišljenju stručnjaka, dovesti do stagflacije; stanje kada gospodarstvo stagnira uz prisutnost inflacije. Dvogodišnja državna obveznica SAD u odnosu na onu istog dospijeća iz Eurozone sada ima razliku u prinosu od 50 b.p. što je najmanja razlika u prinosima od 2004. godine; 2006. gdine je razlika u prinosima između SAD i Eurozone bila najveća te je iznosila 180 b.p. Valja se podsjetiti da je tada, 2004. godine, predsjednik Europske središnje banke Jean Claude Trichet izjavio kako je rast euro iznad 1,36 nepoželjan za Eurozonu. Danas, tri godine kasnije, predstavnici Eurozone se ponašaju gotovo ravnodušno, ponavljajući da ih tečaj eura ne zabrinjava. Sporiji gospodarski rast SAD i vrlo vjerojatno niža kamata na dolar opet će otvoriti staro pitanje financiranja deficita platne bilance, jer SAD trebaju dnevno privući oko 2 milijarde dolara inozemnog kapitala kako bi zatvorili manjak u bilanci. Analitičari su prilično sigurni da će dolar u periodu od tri mjeseca pasti na 1,40 za euro.