Na početku da razjasnimo pojmove. Sindrom znači skup više simptoma u okviru bolesti. Iritabilno znači da je nešto podraženo, da ne radi kako treba. Može se reći i da je sustav raštiman. Kolon ili debelo crijevo je dio probavnog sustava koji počinje od kraja tankog crijeva, a završava izlaznim crijevom (rektum).
Sindrom iritabilnog kolona se javlja u obliku ponavljanja bolova u crijevu s izmjenama opstipacija (zatvora) i proljevastih stolica. Općenito govoreći, ova pojava ne spada u teške bolesti, ali uvelike utječe na kvalitetu života.
Za ovaj sindrom postoje još neki nazivi kao što su neurogeni proljev ili spastični kolon (kada dolazi do grčenja crijeva).
Slobodno možemo reći da je ovaj problem uglavnom rezultat stresnog načina života i neuredne i neadekvatne prehrane.
Iritabilni kolon se najviše javlja kod mladih žena između 20 i 30 godina (kao odgovor na nove zahtjeve u životu), a može nastati i kod ostalih kod kojih je prisutan stalni stres. Debelo crijevo (i ne samo ono) naplaćuje svoj danak ovakvom načinu života.
Simptomi se mijenjaju od zatvora do proljeva. Prisutniji je zatvor. Sve je popraćeno grčevima u crijevima, nadutošću (povećan broj bakterija truljenja u crijevima), mučninama, općom slabošću, glavoboljama. Pojavljuje se i sluz u stolici.
Što učiniti?
Ako bolest prelazi u kronični tijek, treba se konzultirati s liječnikom. Specifične dijagnostičke metode ne postoje, ali se ipak preporučuju određene metode (kolonoskopija, rektoskopija) da bi se prevenirale neke druge teže bolesti.
Ciljana terapija ne postoji. No, liječenje se provodi prema simptomima koji su izraženiji. Kod opstipacije treba uzimati hranu s više vlakana, kompote, a po potrebi i laksative s kojima treba biti oprezan. Naime, kod dužeg uzimanja laksativa dolazi do problema refleksnog pražnjenja crijeva. Kod proljeva treba prevenirati uzimanjem probiotika. No, osnova svega je uraditi test na alergene kako bi se isključila mogućnost da hrana i drugi elementi ometaju pravilnu probavu.
Malo mi je već nezgodno, jer stalno ponavljam da treba nešto uraditi i na normalizaciji psihosomatskog statusa i regulirati neurovegetativni sustav. Opet dolazimo do više kretanja, odmora, vježbi pravilnog disanja, uzimanja dovoljne količine tekućine (vode) i zadovoljstva. Možda tražim previše, ali mislim da bi ipak trebalo nešto uložiti u svoje zdravlje. I molim vas da mi ne objašnjavate kako za to nemate vremena ili novaca. Nemojte opravdavati nešto što nije moguće. Ja ne tražim nikakvu revoluciju, već polaganu evoluciju našeg života prema boljem.
Želite li postaviti pitanje dr. Jeliću za neki od narednih članaka, to možete učiniti na [email protected]
