Ovaj sindrom okuplja ozbiljan skup simptoma koji sadrže u sebi probleme s masnoćama, prekomjernom tjelesnom težinom, povišenim krvnim tlakom te probleme s inzulinskom rezistencijom koji su zajednički odgovorni za kardiovaskularne probleme
Kada nismo u potpunosti definirali problem, onda općenito koristimo simbol X. Posebice to upotrebljavaju američki znanstvenici. To je jedan rijedak primjer gdje se europski znanstvenici ne slažu u potpunosti s Amerikancima, pa upotrebljavaju naziv polimetabolički sindrom ili samo metabolički sindrom. Slažu se da bi se mogao koristiti još jedan naziv, a to je sindrom inzulinske rezistencije. Ovo spominjem da znate kada naiđete na ove pojmove, da se manje-više radi o sličnoj materiji. Treba naglasiti da se svi autori slažu da je to ozbiljan skup simptoma koji sadrže u sebi probleme s masnoćama (lipidima), prekomjernom tjelesnom težinom, povišenim krvnim tlakom te probleme s inzulinskom rezistencijom (termin koji se upotrebljava da se objasni glavni uzročnik dijabetesa II), koji su zajednički odgovorni za kardiovaskularne probleme koji su danas još uvijek vodeći zdravstveni problemi, poglavito razvijenijeg dijela svijeta. Treba reći da se termin Sindrom X koristi kao poseban entitet u kardiologiji.
Ono oko čega se svi slažu je da ovaj skup bolesti sačinjavaju slijedeći čimbenici i to:
- pretilost (povećana tjelesna težina)
- povećanje triglicerida u krvi
- povišen krvni tlak
- problem s korištenjem glukoze u stanicama organizma
O pretilosti smo i do sada dosta pisali, ali nije za odmet da se neke stvari ponove. Prije svega, tu treba govoriti o neadekvatnom unosu hrane. Naime, danas, i to posebno u razvijenom svijetu, postoji tendencija da se u organizam unosi hrana koja ima kudikamo više kalorija nego što je ih se potroši. Ako se energija koja se unosu u organizam ne potroši (a najčešće se ne potroši), onda se pretvara u masne naslage koje se talože u organizam. Posebice su opasne pojave taloženja masti u predjelu trbuha. Te masnoće su direktno povezane sa srčanim problemima. U uzroke koji dovode do pretilosti treba ubrojiti i hormonalne poremećaje. Kod osoba koje su pretile treba na kontrolirani način smanjiti unos kalorija (ugljikohidrati i masnoće) te povećati tjelesne aktivnosti. Povećanje tjelesne aktivnosti ima više pozitivnih elemenata, među kojima je povećana potrošnja kalorija, ali isto tako se pojačava cirkulacija koja omogućava bolji metabolizam cijelog organizma, bolja zasićenost stanica kisikom, poboljšanje funkcije mišićno koštanog sustava.
U sljedećem nastavku govorit ćemo o ostalim čimbenicima sindroma X te utvrđivanju što točnije dijagnoze koja će kasnije omogućiti i kvalitetnije liječenje.
Želite li postaviti pitanje dr. Jeliću za neki od narednih članaka, to možete učiniti na [email protected]
