Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ne pruža osigurateljno pokriće ni osobama na plovilu koje je uzrokovalo sudar ni osobama na udarenom plovilu
Uz nesretni slučaj „Horvatinčić“ novinari su i glede osiguranja lutali „od nemila do nedraga“. Te gliser nije bio osiguran, te osiguran je sa svotom osiguranja od 20.000 €, koliko, navodno, osiguratelj i nudi kao naknadu štete po tom slučaju. “Kako osiguratelj nudi tako malo, ako je po Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu minimalna osigurana svota po jednom štetnom događaju 3,5 milijuna kuna?“, čudi se naš čitatelj I.L. i, naravno, opet izražava sumnju „ne pušu li osiguratelji u isti rog kao i Horvatinčić...“.
Istina je da je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br.151/05) u čl. 41. propisao obvezu vlasnika i korisnika brodice, odnosno jahte čija je snaga porivnih strojeva veća od 15 kW, a koja po propisima o registraciji brodica mora biti upisana u očevidnik brodica odnosno jahti. Međutim, isti Zakon u čl. 41. st. 2. izričito propisuje da se trećim osobama (dakle, osobe koje su pokrivene obveznim osiguranjem) ne smatraju „osobe koje se nalaze na brodici odnosno jahti kojom je prouzročena šteta, kao ni osobe koje se nalaze na drugoj brodici, jahti, brodu odnosno drugom plovnom objektu“.
Dakle, na ovaj slučaj neće se primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Osigurana svota od 3,5 milijuna kuna, koju kao minimalnu propisuje Zakon, ne primjenjuje se na nesretne osobe koje su stradale, a nalazile su se na jedrilici u koju je Horvatinčićev gliser udario. Spominjanih 20.000 € vjerojatno je osigurana svota po nekom dragovoljnom osiguranju koje je sklopio Horvatinčić i gdje se osigurana svota ugovara slobodnim izborom i dogovorom između osiguratelja i osiguranika.
Naravno, i ovaj slučaj pokazuje koliko je manjkav naš Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, kad ne pruža osigurateljno pokriće ni osobama na plovilu kojim je uzrokovana šteta, ali ni osobama na drugom plovilu s kojim se osigurano plovilo (s)udarilo. Iako povijesno tumačenje Zakona ima opravdanja (odredba o obvezi sklapanja ugovora o osiguranju uvedena je radi zaštite kupača i drugih osoba uz obalu od bijesnih gliseraša i sličnih plovila). Međutim, očito je (a ova turistička sezona i pojačani broj plovila svih mogućih vrsta i nesreća koje izazivaju to odlično potvrđuje) da Zakon o obveznim osiguranjima u prometu treba hitno dopuniti proširivanjem osigurateljne zaštite na sve osobe koje su stradale, bilo na plovilu kojim je uzrokovana nesreća, bilo na drugom plovilu na kojemu su, ne svojom krivnjom, stradali. Pouzdati se u dobrovoljno osiguranje od odgovornosti koje bi obuhvatilo i te osobe, očito je, nije dovoljno.
