Smanjenje vrijednosti vozila nakon popravka oštećenja uzrokovanih u prometnoj nesreći javlja se kao specifičan vid štete, koju, prema našim pozitivnim propisima (načelo: vraćanje oštećenoga u stanje koje je prethodilo nezgodi i šteti), oštećeni ima pravo tražiti od štetnika. Uvjete i kriterije odmjeravanja odštete za smanjenu vrijednost vozila uglavnom su određivali jači gospodarski subjekti, a to znači - osiguravatelji. Pri tome se vodilo računa o tržišnim prilikama na našem području, o vrijednosti novih i starih vozila, o vrijednosti oštećenih dijelova (dilema: odobriti nove ili popraviti oštećene) i sl. Opći zaključak je: naknada štete zbog umanjenja popravljenog vozila kod nas je nesrazmjerno češća i veća od slične naknade u inozemstvu. Naime, kod nas vozila vrijede više, dijelovi su skuplji, pa se češće i radije pristupa popravku oštećenih, dok se vani u pravilu pristupa ugradnji novih zamjenskih dijelova. Na koncu, kod nas na tržištu vrijede i stara vozila i to znatno više od sličnih u inozemstvu. Inozemni osiguratelji za smanjenu vrijednost popravljenih vozila daju vrlo rijetko naknadu i to doista u izuzetnim slučajevima kod kojih se radi o vrlo velikim oštećenjima i o gotovo novim vozilima (do godinu - dvije starosti). Naši osiguratelji su u svojim internim uputama, koje su prihvatili i vještaci, odredili granicu od 4 godine starosti: vozila starija od 4 godine nisu imala stavku: smanjenje vrijednosti. Međutim, sudovi su češće probijali tu granicu dosuđujući naknadu za umanjenu vrijednost i za vozila starija od četiri godine. U jednoj odluci Vrhovni sud Hrvatske (br. Rev. 1027/95 od 26.XI. 1998. g.) kaže: "Odlučujući o dijelu odštetnog zahtjeva kojim se traži naknada štete zbog umanjenja vrijednosti tužiteljičina osobnog vozila, sudovi su samo na osnovi činjenica da je u vrijeme nastanka štetnog događaja vozilo bilo staro pet godina s prijeđenih 54.000 km, prihvativši mišljenje vještaka da kod vozila te starosti i rabljenosti ne dolazi do umanjenja tržišne vrijednosti, isti zahtjev ocijenili neosnovanim. U reviziji se osnovano ističe da do umanjenja prometne vrijednosti nakon izvršenog popravka vozila može doći i kod vozila navedene starosti i trošnosti, a što ovisi o vrsti i opsegu oštećenja nastalih na vozilu, jer je nedvojbeno da će nakon popravka znatnijih oštećenja, a poglavito onih kojima bi bila narušena statika vozila, prilikom prodaje biti ostvarena manja prodajna cijena... Stoga je kod ocjene pitanja je li i u kojoj visini došlo do umanjenja tržišne vrijednosti vozila trebalo ocijeniti vrstu i opseg izvršenog popravka, a što sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu učinili...