Tečaj hrvatske kune u odnosu na euro polako se smiruje. Nakon što je većina "kontinentalnih" banaka popunila svoje pozicije s eurima, osjeća se polagano smirivanje. Oni koji su pokrenuli panično kupovanje eura i rasprodaju kuna, manje-više zadovoljeni su intervencijom Hrvatske narodne banke koja je prvi put u svojoj povijesti intervenirala uz točno utvrđeni tečaj (koji je usput budi rečeno, bio niži od tržišnog tečaja). To pokazuje jasne namjere Hrvatske narodne banke da zaustavi deprecijaciju kune, što se u potpunosti slaže sa stavom vlade. Ovakva podudarnost govori nam da između centralne banke i vlade postoji "koordinacija" što je u suprotnosti s ulogom HNB. Izjave o očuvanju stabilnosti tečaja koje su izrekli dužnosnici HNB samo doprinose konfuziji. HNB je naime zakonom zadužena za očuvanje stabilnosti cijena. Međutim stabilnost cijena i stabilan tečaj nisu niti približno ista stvar. Prije je vidljiv napor centralne banke da zadrži tečaj ispod razine 4 kune za marku kako bi vlada što lakše vraćala stvorene dugove. Naime vlada može vraćati dugove uzimajući kune iz proračuna i kupujući devize. Ukoliko tečaj raste, treba sve više kuna za vraćanje dugova u devizama pa je očigledno da se vladi ne mili slaba kuna, kada je vanjski dug narastao na 11 milijardi dolara. Stoga možemo samo zamišljati kako netko iz vlade naziva guvernera centralne banke, iako je HNB nezavisna institucija. Kako bilo, tečaj kuna prema euru od intervencije HNB do danas znatno je usporio rast te je na međubankarskom tržištu ovih dana cijena oko 7,70 kuna za 1 euro ili točno na istoj razini na kojoj je bila kad je HNB intervenirala. Istovremeno, jenjava polako i euforija među poduzećima i građanima koji su požurili kupovati devize "dok su još jeftine". Ionako je velika većina onih koji su imali namjeru kupovati devize, to već i učinila pa ako se pojavi malo više deviza na tržištu, tečaj će opet okrenuti smjer. U suprotnom slučaju treba opet očekivati intervenciju centralne banke koja je jasno pokazala svoje namjere. Na svjetskom deviznom tržištu stvari su malo drugačije. Nakon velikog rasta koji je dosegao razinu 0,9240 dolara, euro se našao u korekciji tako da sada fluktuira u opsegu 90-92 američka centa. Budućnost za euro izgleda blistavija, a tako će i ostati sve dok ne sklizne ispod razine 90 centi. Iznad razine 93 centa, vrlo lako se može dogoditi da euro u dva koraka dostigne 97 centi. Američko gospodarstvo sve više pokazuje da ove godine neće isplivati iz negativnog rasta. Cijene dionica američkih poduzeća svakodnevno tonu, prognoze nisu dobre, a ovih dana vidjeli smo da je i indeks povjerenja potrošača ponovno pao. Taj je podatak i te kako važan za analitičare jer implicira i niži indeks očekivanja američkih menadžera (NAPM indeks) koji će i te kako utjecati na vrijednost dolara. Tržište nikako da dobije jasne odrednice Bushove administracije kako se oni postavljaju u odnosu na vrijednost dolara. Stoga je dolar već izgubio na vrijednosti, a gubit će još. Prognoze analitičara o kretanju tečaja dolara do kraja ove godine ovih su dana revidirane i ukazuju da su svi revidirali dolarovu vrijednost naniže.Britanska funta stabilizirala se u opsegu 1,43-1,45 dolara za funtu i još uvijek je otvorena opcija daljnjeg rasta prema razini 1,47 dolara. U odnosu na euro, funta je nešto skromnija pa nakon što je euro ojačao do iznad 63 penija, sada se kreće oko te razine. Švicarski franak bio je glavni pomagač euru u velikom rastu jer je znatno ojačao prema dolaru. Još prije mjesec dana za 1 dolar dobivalo se 1,82 franka, a danas jedva 1,67 franaka. Kanadski dolar u orbiti je prema američkom imenjaku oko razine 1,54 s jasnom tendencijom daljnjeg dobitka na vrijednosti. I australski dolar nalazi se u mnogo boljoj poziciji nego prije mjesec dana. Sada 1 australski dolar vrijedi više od 53 američka centa.