Snijeg i led na cesti, u uvjetima nevremena koje je vladalo početkom prosinca, ne mogu se smatrati višom silom, jer su se mogli predvidjeti i očekivati, što nije teško utvrditi iz meteoroloških vijesti


„U prosincu ove godine, vozeći po snijegom prekrivenoj cesti na jednom našem otoku, doživio sam , na svu sreću, lakšu prometnu nezgodu u kojoj mi je vozilo, marke Renault Clio oštećeno, a šteta iznosi, prema ocjeni servisa , preko deset tisuća kuna , iako tako nije izgledalo na samom mjestu nezgode. Nezgoda se dogodila tako da mi je iz suprotnog smjera dolazilo vozilo Fiat Punto koje je proklizalo na moju stranu udarivši u moje vozilo u prednju lijevu stranu… Čekali smo policiju više od pola sata, a onda smo potpisali Europsko izvješće o nezgodi i nakon toga napustili mjesto nezgode. Prijavio sam štetu osiguratelju X kod kojega je krivac osiguran od odgovornosti. Već kod prijave štete službenik osiguratelja mi je napomenuo da šteta možda neće biti plaćena, jer se radi o višoj sili za koju osiguratelj ne odgovora, s obzirom da je cesta bila pokrivena snijegom i vjerojatno ledom, pa bi mogla biti odgovorna cesta. Rekao je i da policija nije napravila zapisnik, zbog čega mi je preporučio da pričekam s popravkom vozila dok se ne donese konačna odluka o pravu na isplatu...“

Odgovor radnika osiguravajućeg društva, koji vjerojatno ne donosi konačnu odluku o obvezi osiguratelja, nije utemeljen. Naime, prema odredbi Zakona o obveznim odnosima (čl. 1072.), u slučaju sudara dvaju ili više vozila, za štetu se odgovara po načelu krivnje.

Dakle, štetu je dužan naknaditi vozač koji je kriv za nastanak štete, a po istom načelu odgovara oštećenome i osiguratelj kod kojega je štetnik/krivac osigurao svoju odgovornost.

Štetnik i osiguratelj mogu se osloboditi odgovornosti ako dokažu da „…šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan  stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti“ (čl. 1067. st. 1. Zakona o obveznim odnosima).

To je vjerojatno ona viša sila na koju je aludirao službenik osiguravajućeg društva. Međutim, očito je da se snijeg i, eventualno, led na cesti, u uvjetima nevremena koje je vladalo, ne mogu smatrati višom silom, jer su se mogli predvidjeti i očekivati, što nije teško utvrditi iz meteoroloških vijesti koje su se tih dana redovno distribuirale putem sredstava javnog komuniciranja.

Krivac, dakle, nije iznenađen i ne radi se o događaju kojega nije mogao ni predvidjeti ni otkloniti. Vjerojatnije je da je njegovo proklizavanje i prelazak na lijevu stranu kolnika posljedica njegovog propusta da vozi opreznije, sukladno prilikama na cesti.