• Ako osiguratelj ne isplati nesporni dio osigurnine, dužan je isplatiti zatezne kamate ali i naknadu štete…


Odvjetnik B.S. žali se na nekorektnost osiguratelja kod kojega njegova stranka traži naknadu štete, a kojoj osiguratelj ne želi isplatiti nesporni dio štete, već plaćanje uvjetuje potpisivanjem izvansudske nagodbe. O toj „nekorektnosti“, kaže, izvijestit će nadzorno tijelo (HANF-u) i pravobranitelja osiguranja.

Iako se iz pritužbe ne vidi radi li se o naknadi štete po odgovornosti osigurateljevog  osiguranika ili je u pitanju obveza osiguratelja na isplatu osigurnine(što se u običnom govoru vrlo često naziva „ naknada štete„), jasno je da naš pravni sustav obvezuje osiguratelja na isplatu nespornog iznosa  kao predujma odštete odnosno osigurnine.

Zakon o obveznim odnosima u čl. 943. St.3. kaže: „Ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u st. 1. I 2. ovoga članka, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma.“ Ova odredba odnosi se  na ugovornu obvezu osiguratelja, koji u roku od 14 odnosno 30 dana ne može utvrditi visinu svoje obveze. Cilj odredbe bio je prisiliti osiguratelja da bez otezanja isplati nesporni dio osigurnine.

Ako osiguratelj ne isplati nesporni dio osigurnine, prema st. 4. Istoga članka, dužan je osiguraniku isplatiti zatezne kamate ali i naknadu štete koja je osiguraniku nastala zbog neisplate nespornog iznosa osigurnine. Uvjet isplate nespornog dijela osigurnine jeste prethodno utvrđivanje postojanja obveze osiguratelja na isplatu osigurnine.

Vrlo je slično i kod obveze naknade štete po obveznim osiguranjima u prometu. naime, u čl. 12. St. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kaže se: „U slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom u st. 1. ovoga članka „(dakle,  u roku od 30 dana kod neimovinske i 14 dana kod imovinske štete).

U ovom slučaju građanskopravna sanacija za nepoštivanje ove odredbe jeste obveza osiguratelja na plaćanje zateznih kamata „od dana podnošenja odštetnog zahtjeva“. No, uz građanskopravnu sankciju postoji i prekršajna sankcija iz čl. 63. st. 5.t. 4. – po kojoj će osiguratelj biti kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 20.000 do 100.000 kuna.