Iz primjera u prošlom broju "Burze" kada je poduzeće odlučilo da se ne osigura od valutnog rizika već da se prepusti sudbini i sreći zaključili smo kako je vjerojatnost da bude u pravu (krivu) 50%. Kako bi se poduzeće potpuno zaštitilo od valutnog rizika ono dogovara s poslovnom bankom terminski (forward) posao. Forward predstavlja kupnju/prodaju valute po tečaju utvrđenom danas s isporukom valuta na određeni dan u budućnosti. Prema formuli koja se koristi za izračun terminskog tečaja poduzeće od poslovne banke 04. siječnja dobiva kotaciju terminskog tečaja za 06. ožujak od 7,4695 kuna za jedan euro (spot tečaj 04.siječnja je 7,3850). Poduzeće tada s poslovnom bankom sklapa ugovor o terminskom poslu i na taj način se osigurava od valutnog rizika. Temeljem dogovorenog tečaja poduzeće će 06. ožujka kupiti od poslovne banke 1.000.000 eura i za to dati 7.469.500 kuna. Na osnovu tečaja kojeg je poduzeće danas dogovorilo a koji će se primjeniti u budućnosti (06. Ožujka) poduzeće može izraditi cijelu kalkulaciju te doći do cijene po kojoj je profitabilno prodati uvezenu robu. Npr. uvezeno je 10.000 komada robe jedinične cijene 100 eura. Poduzeće mora zaraditi: 7.469.500 kuna za kupnju eura 31.03. (terminskom ugovoru) + 30.000 kuna raznih troškova (plaće, transport, marketing) + 40.000 kuna (profit) = 7.539.000 kuna. Prema gornjoj kalkulaciji jedinična cijena proizvoda bi bila 753,90 kuna. Poduzeće se također može osigurati od valutnog rizika na drugi puno složeniji način koji opet vodi do istog terminskog tečaja 7,4695, a izgleda ovako: 04. siječnja poduzeće uzima kunsku pozajmicu do 06. ožujka po kamati od 10% (HRK 7.385.000), te od banke s tim kunama kupuje EUR 1.000.000. Potom poduzeće oročava do 06. ožujka taj kupljeni milijun eura po kamati 3,20%. 06. ožujka poduzeće vraća kunsku pozajmicu+kamate (HRK 7.510.140) iz kuna koje je zaradio prodajom uvezene robe, istovremeno poduzeće plaća ino partneru za uvezenu robu EUR 1.000.000 iz oročenje koje je poduzeće imalo kod banke (EUR 1.005.425). Konstrukcija je na taj način zatvorena, a kada bi podijelili iznos kuna (pozajmica+kamate) s iznosom eura (glavnica+kamata) dobili bi terminski tečaj, dakle, 7.510.140/1.005.425=7,4695. Drugim riječima, terminski devizni tečajevi su direktno proporcionalni sa razlikom u kamatnim stopama između dvije valute koje su predmet kupoprodaje. Pojednostavljeno, na prethodnom primjeru to izgleda ovako; ako poduzeće na neki dan u budućnosti kupuje valutu (EUR) koja ima nižu kamatnu stopu od valute (HRK) koju prodaje, logično je da za nju mora platiti više nego kada je kupuje spot (danas), jer za cijelo vrijeme od spota do nekog budućeg roka izvršenja poduzeće praktički raspolaže s valutom (HRK) koja nosi više kamata od valute (EUR) s kojom raspolaže druga strana. Evo na kraju se zasigurno mnogi pitaju zašto bi netko kupovao ili prodavao devize unaprijed kada tečaj može otići tko zna gdje za dva mjeseca. Pa upravo je to i odgovor i glavni razlog korištenja forwarda, jer tečaj može otići nama u korist ali može otići i nama na štetu, a korištenjem terminske trgovine (forwarda) što se tečaja tiče možemo mirno spavati jer će biti onakav kakvog danas dogovorimo.