Hrvatska narodna banka je na posljednjoj sjednici Savjeta još jednom ponovila kako će i dalje sve poduzimati kako bi se ostvarila stabilnost tečaja. Kuna tijekom čitave godine lagano, korak po korak, jača u odnosu na euro. Početkom godine kuna je vrijedila oko 7,40 za euro, dok danas jedan euro vrijedi 7,25 kuna. To je rast od gotovo 2 posto. Glavni generator jačanja kune je veća ponuda deviza. Te deviz dolaze kroz ino zaduživanje banaka kako bi se namirila ogromna kreditna ekspanzija na domaćem tržištu. Pored toga, višak deviza dolazi i kroz direktno zaduživanje hrvatskih poduzeća u inozemstvu, te na kraju jedan dio deviza ulazi u zemlju i kroz privatizaciju. Najsvježiji primjer za ovo zadnje možemo vidjeti u najavi preuzimanja Plive. Sadašnji potencijalni kupci će jedan dio dioničara, onih na Zagrebačkoj burzi isplatiti u kunama, no do tih kuna će morati doći prodajom deviza što će u konačnici rezultirati vrlo visokom ponudom deviza na tržištu. Inozemno zaduživanje banaka radi financiranja kreditne aktivnosti u Hrvatskoj je također jedan od faktora zbog kojeg tečaj kune jača.Ukupni inozemni dug zemlje dosegnuo je krajem travnja gotovo 27 milijardi eura, što je za 15 posto više nego u istom razdoblju prošle godine.Prema podacima HNB samo u travnju je ino dug povećan za 478 milijuna eura, od čega na banke otpada 416 milijuna eura. Tijekom prva četiri mjeseca ove godine ukupan inozemni dug banaka povećan je za 1,33 milijardu eura. Hrvatska narodna banka je povukla izuzetno oštre mjere prema bankarskom sektoru kako bi se vanjsko zaduživanje banaka smanjilo, odnosno zaustavilo. Jedna od tih mjera je granična obvezna pričuva. Ona danas iznosi 55 posto, odnsono banke na svako ino zaduživanje, 55 posto tog nominalnog iznosa moraju izdvojiti beskamatno na račun kod Hrvatske narodne banke. Jednosatvna računica pokazuje da ukoliko se banka zaduži za 100 eura u inozemstvu, recimo po stopi od 3,5 posto, 55 eura mora izdvojiti beskamatno kod HNB, a dodatnih 17 eura mora izdvojiti kroz obveznu pričuvu. Dakle, banci ostaje za plasirati kroz kredite 28 eura i to po stopi od 12 posto. Sa druge strane ukoliko se banka okrene domaćim izvorima (štednji građana ili depozitima poduzeća) tada je računica daleko povoljnija za banke. Naime, na 100 eura štednje stanovništva koje banka plaća po 3,2 posto, nakon svih potrebnih izdvajanja banci ostaje čak 59 eura za plasiranje u kredite i to po stopi od najmanje 3,8 posto. Iz ovih mjera je vidljiva intencija Hrvatske narodne banke da "natjera" banke da potaknu jačanje domaće štednje, odnosno da kredite plasiraju iz domaćih izvora. Zasigurno ste primjetili na TV sve više reklama domaćih banaka koje ističu prednosti štednje, što je posve razumljivo jer u sadašnjim uvjetima 100 eura iz domaćeg džepa košta banku oko 4 posto, dok 100 eura iz inozemstva košta banku čak 12 posto.