Zbog naglog kočenja paket, odnosno paketi, jer bilo ih je više, su se prevrnuli, a u paketu C. Š. razbijeno je piće i uslijed toga oštećen ostatak sadržaja.


Našem čitatelju C. Š. ro­ditelji su za Božić poslali iz S. u Z. paket redovnom autobusnom linijom. U paketu su bile stvari uobičajene za Božićne blagdane, među ini­ma i nekoliko boca travarice i vina. Na putu vozač autobusa je bio prisiljen naglo kočiti da ne udari u vozilo, koje mu se navodno neoče­kivano ubacilo sa sporedne ceste. Zbog naglog kočenja paket, odnosno paketi, jer bilo ih je više, su se prevrnuli, a u paketu C. Š. raz­bijeno je piće i uslijed toga oštećen ostatak sadržaja. Pita da li ima pravo po osi­guranju od odgovornosti autobusa tražiti naknadu štete od osiguratelja, tim prije što je „…otac uredno pla­tio za prijevoz paketa iz­nos od 40,00 kuna, što je bilo vidljivo i iz naljepnice na uni­š­tenom paketu…“

Člankom 22. st. 4. Za­kona o obveznim osiguranjima u prometu isključene su iz osiguranje štete …na stva­rima koje je vlasnik vozila, kojim je prouzročena šteta, preuzeo radi prijevoza, a nalazile su se u vozilu ili na vozilu kojim je prouzročena šteta. 

Dilemu izaziva izraz „radi prijevoza”. No, uobičajeno stajalište pravnih teoretičara jeste da se taj izraz mora tumačiti u pravcu preuzimanja robe radi prijevoza po ugovoru o prijevozu robe. Isključenje iz pokrića takvih šteta iz obveznog osiguranja od automobilske odgovor­nosti pravda se činjenicom da za takve štete postoji po­seban propis o odgovornosti prijevoznika za robu prim­ljenu na prijevoz. Da li je paket takva roba primljena radi prijevoza? Sigurno jeste, jer i na samoj robi (paketu) stoji naljepnica o naplaćenoj vozarini, što potvrđuje da je ta roba primljena radi prijevoza. Uostalom, paket je prevožen bez nazočnosti putnika, pa je isključena mo­gućnost da se takav paket smatra putničkom prtlja­gom (stvari koje putnik uo­bičajeno nosi sa sobom i koje služe za njegovu osobnu uporabu) za koju bi osi­guratelj obveznog osiguranja od odgovornosti inače od­govarao.

C. Š. bi naknadu štete mogao tražiti od prijevoz­ničkog poduzeća ili od osi­guratelja kod kojega taj prijevoznik ima osiguranje prijevozničke odgovornosti za štetu zbog oštećenja ili uništenja robe. Odgovor­nost prijevoznika procjenjuje se sukladno odredbi čl. 683.st. 1. Zakona o obveznim od­nosima, koji kaže: „Prije­voznik odgovara za potpun ili djelomičan gubitak i oštećenje pošiljke od trenutka preuzimanja do njezine pre­daje, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.”