Zbog naglog kočenja paket, odnosno paketi, jer bilo ih je više, su se prevrnuli, a u paketu C. Š. razbijeno je piće i uslijed toga oštećen ostatak sadržaja.
Našem čitatelju C. Š. roditelji su za Božić poslali iz S. u Z. paket redovnom autobusnom linijom. U paketu su bile stvari uobičajene za Božićne blagdane, među inima i nekoliko boca travarice i vina. Na putu vozač autobusa je bio prisiljen naglo kočiti da ne udari u vozilo, koje mu se navodno neočekivano ubacilo sa sporedne ceste. Zbog naglog kočenja paket, odnosno paketi, jer bilo ih je više, su se prevrnuli, a u paketu C. Š. razbijeno je piće i uslijed toga oštećen ostatak sadržaja. Pita da li ima pravo po osiguranju od odgovornosti autobusa tražiti naknadu štete od osiguratelja, tim prije što je „…otac uredno platio za prijevoz paketa iznos od 40,00 kuna, što je bilo vidljivo i iz naljepnice na uništenom paketu…“
Člankom 22. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu isključene su iz osiguranje štete …na stvarima koje je vlasnik vozila, kojim je prouzročena šteta, preuzeo radi prijevoza, a nalazile su se u vozilu ili na vozilu kojim je prouzročena šteta.
Dilemu izaziva izraz „radi prijevoza”. No, uobičajeno stajalište pravnih teoretičara jeste da se taj izraz mora tumačiti u pravcu preuzimanja robe radi prijevoza po ugovoru o prijevozu robe. Isključenje iz pokrića takvih šteta iz obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti pravda se činjenicom da za takve štete postoji poseban propis o odgovornosti prijevoznika za robu primljenu na prijevoz. Da li je paket takva roba primljena radi prijevoza? Sigurno jeste, jer i na samoj robi (paketu) stoji naljepnica o naplaćenoj vozarini, što potvrđuje da je ta roba primljena radi prijevoza. Uostalom, paket je prevožen bez nazočnosti putnika, pa je isključena mogućnost da se takav paket smatra putničkom prtljagom (stvari koje putnik uobičajeno nosi sa sobom i koje služe za njegovu osobnu uporabu) za koju bi osiguratelj obveznog osiguranja od odgovornosti inače odgovarao.
C. Š. bi naknadu štete mogao tražiti od prijevozničkog poduzeća ili od osiguratelja kod kojega taj prijevoznik ima osiguranje prijevozničke odgovornosti za štetu zbog oštećenja ili uništenja robe. Odgovornost prijevoznika procjenjuje se sukladno odredbi čl. 683.st. 1. Zakona o obveznim odnosima, koji kaže: „Prijevoznik odgovara za potpun ili djelomičan gubitak i oštećenje pošiljke od trenutka preuzimanja do njezine predaje, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.”
