Odgovornost za štetu koju na javnoj cesti vozilu prouzroči divljač snosi vozač i/ili osoba ovlaštena upravljati javnom cestom i/ili osoba koja gospodari lovištem
„Vozeći na relaciji između sela P. i R. na otoku K.,11. lipnja ove godine na moje vozilo je naletjela srna udarivši me u desni dio vozila, točnije u suvozačeva vrata... Vrata su teže oštećena i treba ih zamijeniti... Tko je odgovoran za nastalu štetu na vozilu? Napominjem da nemam kasko osiguranje nego samo obvezno osiguranje od odgovornosti...“.
Štete na vozilima koje nastaju zbog (s)udara s divljači nisu rijetkost, a pitanje odgovornosti rješavano je do sada na razne načine, a sam postupak dobivanja naknade štete bio je kompliciran i dugotrajan jer se kao glavna odgovorna osoba, pored vozača, javljalo neko lovačko društvo, koje je u pravilu bilo nelikvidno i neosigurano.
Od 29.12.2009 zakonsko stanje je sljedeće: odgovornost za štetu na vozilu i na osobama koju na javnoj cesti uzrokuje divljač uređena je odredbom čl. 32.a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama (Narodne novine br. 153/2009.). Prema odredbi toga članka „odgovornost za štetu koju na javnoj cesti osobama ili vozilu prouzroči divljač snosi: vozač, ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti i nije postupio po prometnim pravilima ili znakovima; osoba ovlaštena upravljati javnom cestom prema odredbama ovoga Zakona, ukoliko nije postupala sukladno čl. 7. ovoga Zakona; osoba koja gospodari lovištem u skladu s propisima koji uređuju lovstvo, u ostalim slučajevima.“
Dakle, u svakom slučaju utvrđuje se da li je neka od ove tri osobe prekršila zakonske odredbe (s tim da je praktički odgovornost lovačkih društava gotovo otpala). Vozačevo ponašanje se procjenjuje prema odredbama Zakona o sigurnosti na cestama. Ponašanje osoba koje upravljaju javnim cestama prosuđuje se po odredbama zakona o javnim cestama (N.N. br. 180 od 20.12.2004., posebno čl.7.: „Javne ceste moraju biti građene i održavane na način da ih na siguran način mogu koristiti svi korisnici cesta kojima su namijenjene“ te čl. 23.: „Hrvatske autoceste, Hrvatske ceste, županijske uprave za ceste dužne su osigurati neometani siguran promet na javnim cestama za koji su te ceste građene“).
Naravno, može se raditi i o suodgovornosti vozača i, u konkretnom slučaju, županijske uprave za ceste koja upravlja predmetnom cestom, ako su oboje prekršili propisana pravila ponašanja (primjerice, neprilagođena brzina vozača, nepostojanje znaka „divljač na cesti“ koji bi morao biti postavljen na cesti na koju dolazi divljač).
U takvom slučaju vozač će dobiti naknadu samo dijela pretrpljene štete, koji odgovara kvoti sukrivnje županijske uprave za ceste. Ako županijska uprava za ceste ima osiguranje od odgovornosti za štete uzrokovane trećim osobama, naš čitatelj će se moći s odštetnim zahtjevom obratiti izravno osiguratelju kod kojega je županijska uprava za ceste sklopila ugovor o osiguranju od odgovornosti.
