" Medju četrnaest oštećenih vozila koje je u Rijeci "sredio" pobješnjeli ili, kako novine pišu, drogirani vozač vozila bosanskih registracijskih oznaka, nalazi se i moje vozilo. Prijavio sam štetu svom osiguratelju kod kojega sam imao kasko osiguranje, koje je nažalost isteklo i nije obnovljeno. Pitam se tko će mi platiti štetu, jer nemam para za platiti majstore, a i šteta je malo veća, pa servis ne želi popravljati vozilo bez akontacije za dijelove?..." Odgovor na ovo pitanje vrlo je lak, a nadam se, da bi i postupak dobivanja odštete trebao biti isto tako lak. Naime, prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05.) za štete koje u Hrvatskoj uzrokuje vozač vozila strane registracije (a BiH registracija je strana registracija) odgovara Hrvatski ured za osiguranje, koji će štetu obraditi i isplatiti na teret sredstava garancijskog fonda. Stoga odštetni zahtjev oštećeni može podnijeti izravno Hrvatskom uredu za osiguranje (Zagreb, Martićeva 73) ili pak jednom od osiguravajućih društava, koje mu je najbliže i s kojim najlakše komunicira. Pretpostavljamo da je to upravo društvo kod kojega je naš čitatelj imao dugo godina kasko osiguranja. To društvo će štetu obraditi, likvidirati i isplatiti u ime i za račun Hrvatskog ureda, te će isplaćeno naplatiti od Hrvatskog ureda za osiguranje. Hrvatski ured za osiguranje će, ako je strano vozilo imalo valjanu zelenu kartu, naknadu štete regresirati od BiH biroa zelene karte. Ako pak strano vozilo nije imalo valjanu zelenu kartu, šteta će u konačnici pasti na teret Garancijskog fonda pri Hrvatskom uredu za osiguranja .Ovo je ujedno i odgovor na nedavno pitanje jednog našeg čitatelja "da li je obvezno osiguranje motornih vozila porez kao i sve drugo". Bez obveznog osiguranja oštećeni, u ovom slučaju - na sreću - radi se samo o materijalnim štetama, ne bi imali od koga namiriti pretrpljenu štetu. Dakle, oštećeni će skupiti dokumentaciju, koja mu je dostupna, posebno kopiju zelene karte, koja bi trebala biti u policijskom dosijeu, i sve to predati Hrvatskom uredu za osiguranja ili nekom od osiguravajućih društava Činjenica de je štetnik-strani vozač bio pod utjecajem droge za oštećenoga nije bitna. Jer oštećeni ima pravo na naknadu štete od osiguratelja, odnosno Hrvatskog ureda za osiguranje, i kad je vozač štetu počinio pod utjecajem droge. Što se tiče isplate akontacije za štetu, očigledno je da serviser kojemu se naš čitatelj obratio za popravak nema sporazum o suradnji s osigurateljima. U takvoj situaciji osiguratelj kojemu se oštećeni obratio, ili pak Hrvatski ured, mora isplatiti nesporni iznos štete (čl. 12. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu). Bit će to iznos za koji vještak-procjenitelj osiguratelja utvrdi da odgovara iznosu potrebnom za nabavku materijala. Rok za isplatu predujma ili nespornog iznosa jeste 14 dana od dana kad je oštećeni postavio odštetni zahtjev (čl. 12. st. 1. Zakona). Stoga je pravno neutemeljen odgovor osiguratelja da će štetu platiti kad oštećeni isplati servisera .