Hrvatski građani koji pretrpe prometnu nesreću i štetu u nekoj od zemalja članica EU (ili u nekoj od zemalja članica sustava zelene karte, a koju im uzrokuje vozilo registrirano u nekoj od zemalja članica EU) postupak naknade štete mogu provesti i u Hrvatskoj.


Naš čitatelj S. A. imao je prometnu nezgodu u Grazu, u kojoj mu je lakše oštećeno vozilo, a za štetu je kriv (od­govoran) vozač austrijskog vozila koji je zbog držanja kratkog odstojanja naletio na njegovo vozilo zaustavlje­no na semaforu. Razmijenio je podatke s austrijskim vo­začem i, kako je vozilo bilo pokretno, vratio se u Zag­reb. Pita: „…nešto sam čuo da sa­da tu štetu mogu naknaditi i u Hrvatskoj, pa molim informaciju kome da se obratim…“. 

Od ulaska Hrvatske u Eu­ropsku uniju i dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, dakle, od 1. srpnja 2013. g., hrvatski građani koji pretrpe prometnu nes­reću i štetu u nekoj od ze­malja članica EU (ili u nekoj od zemalja članica sustava zelene karte, a koju im uzro­kuje vozilo registrirano u ne­koj od zemalja članica EU) postupak naknade štete mo­gu provesti i u Hrvatskoj.

Oštećeni se s odštetnim zahtjevom javlja ovlaštenom predstavniku za rješavanje šteta stranog osiguratelja čiji je osiguranik uzrokovao (sk­ri­vio) štetu. Naime, teme­ljem odredbi EU prava osi­guranja od odgovornosti za štete uzrokovane uporabom motornog vozila, svaki osiguratelj iz neke od zemalja članica EU mora imenovati ovlaštenog predstavnika za rješavanje šteta u drugoj dr­žavi članici. Taj ovlašteni predstavnik u ime i za račun odgovornog osiguratelja pri­kuplja informacije, poduzima mjere potrebne za rješavanje šteta te u državi stal­nog prebivališta oštećene oso­be vrši isplatu odštete (čl. 47. Zakona o obveznim osi­guranjima u prometu). Ov­lašteni predstavnik je dužan u roku od tri mjeseca, ra­ču­na­ju­ći od dana podnošenja od­štetnog zahtjeva, ošteće­noj osobi dostaviti obraz­loženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za štetu i visina štete nesporni, ili uteme­ljeni odgovor ako su odgo­vornost ili visina štete sporni. 

Ako ovlašteni predstav­nik ne postupi u propisa­nom roku i ne riješi odštetni zahtjev oštećene osobe, oš­te­ćena osoba ima pravo ob­ratiti se hrvatskom Uredu za naknadu (čl. 57.st.4.t.1. Za­kona), koji je u daljnjem ro­ku od dva mjeseca dužan riješiti odštetni zahtjev i is­platiti oštećenome nak­na­du na teret sredstava Garan­cij­skog fonda. Tko je ovlaš­teni predstav­nik za rješava­nje šteta stranog osiguratelja čiji je osiguranik uzrokovao/ sk­rivio štetu - oštećeni će lako saznati putem Informacij­s­kog centra Hrvatskog ureda za osiguranje. Naravno, oš­te­ćeni ne mora iskoristiti ovu pogodnost ostvarivanja nak­nade preko ovlaštenog predstavnika u Hrvatskoj. Njemu ostaje mogućnost da nak­nadu štete traži iz­ravno od počinitelja štete ili njegovog osiguratelja od od­go­vornosti u inozemstvu. Iz­bor je dakle na ošte­ćenome.