Naš čitatelj L.I. imao je prometnu nesreću u Zadru. Za nezgodu je kriv vozač vozila njemačke registracije, ali naš državljanin. U nezgodi je vozilo našeg čitatelja potpuno oštećeno (nastupila je tzv. totalna šeta). Pored štete na vozilu L.I. je doživio i ozljedu, zbog kojih je, kaže, već mjesec dana na bolovanju. Štetu na vozilu prijavio je jednom našem osiguratelju, koji je i procijenio štetu, a ovih dana očekuje i isplatu štete. Međutim, što se tiče ozljeda, misli da mu je bolje naknadu zatražiti izravno od njemačkog osiguratelja automobilske odgovornosti štetnika, jer su, kako je čuo, naknade za štetu u Njemačkoj kudikamo veće nego u Hrvatskoj. Što mu je raditi? Doista, oštećeni može naknadu štete zatražiti izravno od njemačkog osiguratelja, iako po našem Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu za ovu štetu odgovara Hrvatski ured za osiguranje (a osiguratelj koji je u tijeku rješavanja štete radi u ime i za račun Ureda). No, prije nego što to učini, naš čitatelj bi trebao dobro razmisli. Zašto? Zato što u vozačkoj javnosti postoji neutemeljeno mišljenje da će u ovakvom slučaju od njemačkog osiguratelja dobiti veću naknadu. Naime, iako rješava štetu njemački osiguratelj, on će je riješiti primjenom odredbi našeg prava, konkretno, odredbi Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na naknadu neimovinske štete zbog pretrpljenih ozljeda. Zabluda je misliti da strani osiguratelj ne poznaje naše pravo (u konkretnom slučaju radi se o njemačkom osiguratelju koji ima svoje društvo i u Hrvatskoj, pa mu nipošto nije teško saznati kriterije za odmjeravanje naknade neimovinske štete po našem pravu). No, i mimo toga, s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o lakšim tjelesnim ozljedama (trzajna ozljeda vratne kralježnice i razne ogrebotine), naknada neimovinske štete za takve ozljede (koje Nijemci svrstavaju u red tzv. bagatelnih šteta), prema dostupnoj praksi njemačkih sudova, u Njemačkoj nego u Hrvatskoj možda su utemeljene, ali samo za ozbiljnije (teže) ozljede, koje ostavljaju trajne posljedice (trajna invalidnost preko 30%), što u ovom slučaju ne postoji. Prema tome, kad se uzme u obzir potrebno uzimanje odvjetnika, naknada troškova, duljina korespondencije i postupka dobivanja obeštećenja, sigurno je bolji i brži način dobivanja naknade od našeg osiguratelja, koji će primijeniti naše kriterije sukladno postojećoj sudskoj praksi. Isto se odnosi i na ostale stavke štete koju oštećeni misli dobiti od njemačkog osiguratelja u izravnom odgovoru, kao što su naknada za nekorištenje vozila, gubitak godišnjeg odmora itd., a što mu ne priznaje naš osiguratelj. Dakle, neće ih priznati ni njemački osiguratelj, ako se ne priznaju po našem pravu.