„Kao mali poduzetnik imam u voznom parku devet dostavnih vozila. Kod sklapanja ugovora o osiguranju (obvezno osiguranje radi registracije) zastupnik mi je napomenuo da tim osiguranjem nije pokrivena tzv. čista imovinska šteta, a da mi nije znao protumačiti što to zapravo znači… Kako po prirodi posla moji vozači kod dostave robe moraju ponekad zatvoriti izlaze iz dvorišta, skladišta, pa i iz uskih uličica, javljaju mi se oštećeni, prijeteći mi tužbom za naknadu štete radi ometanja njihove djelatnosti…“, H.S.

U sustavu odgovornosti za štetu hrvatski Zakon o obveznom odnosima štetu definira kao umanjenje nečije imovine (obična šteta, pozitivna šteta – sastoji se u umanjenju postojeće imovine oštećenika), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist, negativna šteta – dobitak kojega bi netko po redovitom tijeku stvari, da nije bilo štetne radnje, ostvario) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta), koja se kod prometnih nesreća očituje kao nanošenje ozljeda (povreda prava na zdravlje) ili uzrokovanje smrti neke osobe (povreda prava na život).

Šteta se dakle, reflektira na pravima i interesima oštećene osobe.. Kod imovinskih šteta najčešće se radi o oštećenju ili uništenju neke stvari, dakle o oštećenju dobara čija je vrijednost mjerljiva u novcu, koja se za novac mogu pribaviti i otuđiti. No u okviru imovinske štete, za koju štetnik odgovara, postoji i jedan oblik štete koji se zove čista imovinska šteta, koju neki zovu i financijskom štetom ili imovinskom štetom u širem smislu. Kod čiste imovinske štete pogođena je imovina oštećenoga, iako to nije posljedica oštećenja stvari ili pak oštećenja osoba (smrt, povreda, oštećenje zdravlja ).

Do čiste imovinske štete dolazi najčešće kod profesionalnih grešaka koje čine neke profesije kao što su savjetnici, bilježnici, odvjetnici, revizori i sl., ali je moguća i kod odgovornosti za štetu uzrokovanu uporabom motornih vozila. Primjerice, zbog prometne nesreće zatvori se gradska cesta za promet, što uzrokuje gradskom prijevozniku nemogućnost prometovanja i time, jasno, gubitak zarade.

Prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu, čl. 22., st. 1., vlasnik vozila dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari. Dakle, ako oštećeni nije pretrpio oštećenje ili uništenje stvari, ozljedu ili narušavanje zdravlja, odnosno smrt, a nastane gubitak u financijskom smislu – čista imovinska šteta ( primjer našeg gradskog prijevoznika) – neće imati pravo naknade takve štete od osiguratelja kod kojega je štetnik osiguran od automobilske odgovornosti.