Kada se uobičajeno govori o stentovima, onda se najčešće misli na koronarne stentove koji se ugrađuju kada dođe do začepljenja srčanih arterija (koronarki), kada nastaje infark miokarda ili kod smanjenja protoka krvi u srčanim žilama
Danas je riječ stent poznata mnogim ljudima, a što je to stvarno, nisam siguran da znaju ni oni koji ga nose. U dva nastavka priče o stentu, probat ćemo tu metodu približiti širem čitateljstvu s naglaskom da ugradnja stenta u tijelo nije znak da i dalje možemo živjeti na isti način. Opet i opet, bez osobnog angažiranja i najbolje metode će imati manji efekt na kvalitetu našeg života.
Vjerojatno su neki primijetili da sam napisao ugradnja stenta u tijelo, a ne u srce. Naime, termin stent je najjednostavnije opisati kao metalnu mrežicu (cijev) koja se posebnim tehnikama ubaci u krvnu žilu srca ili u neku drugu krvnu žilu. Stent je isto tako i cijev koja se ugrađuje u žučne vodove kod oštećenja istih, a isto tako se koristi da se ugradi i u izlazni kanal gušterače. Kada se uobičajeno govori o stentovima, onda se najčešće misli na koronarne stentove koji se ugrađuju kada dođe do začepljenja srčanih arterija (koronarki), kada nastaje infark miokarda ili kod smanjenja protoka krvi u srčanim žilama koja onda ima za pojavu bolove ispod grudne kosti, u lijevoj ruci, leđima, donjoj vilici i to posebice kod tjelesnog napora i to onda nazivamo anginom pectoris. Kod angine pectoris govorimo o stabilnoj i nestabilnoj. Naime, kod stabilne angine pectoris klinička slika koju smo naveli je rjeđa i kod manjih tjelesnih napora nema posebnih problema. Nestabilni oblik angine pectoris je vrlo rizičan oblik stanja prehrane srčanog mišića koja traži što hitniju intervenciju kardiologa, radiologa i/ili kardiokirurga.
Što sve treba poduzeti ovisi o stanju pacijenta i kvalitetnoj dijagnostičkoj obradi, gdje vrlo važnu ulogu ima koronografija (RTG snimanje) prohodnosti srčanih krvnih žila koristeći kontrast koji se aplicira u arterijski sustav organizma preko bedrene arterije ili, u zadnje vrijeme, arterije na zapešću.
Nakon dobivanja relevantnih podataka, kardiolog se odlučuje hoće li aplicirati pacijentu stent ili će kardiokirurg ugraditi premosnice.
Uvidom u stanje koronarnih žila donosi se i odluka koliko će se stentova ugraditi u jednom pristupu srčanim krvnim žilama. Metoda se sastoji u tome da se utvrdi gdje su koronarke najuže te se na toj dio dođe uz pomoć već postavljenog dijagnostičkog katetera s balonom koji proširi taj dio, a onda se na tom mjestu postavi (ugradi) stent koji održava otvoren lumen koronarne žile, a samim time se ponovno uspostavlja normalna cirkulacija i neophodna prehrana srčanog mišića. Ako je potrebno, ista radnja se ponavlja i na drugim suženim dijelovima. U idućem nastavku nastavljamo s objašnjenjem ove metode i nekim novim dilemama.
Želite li postaviti pitanje dr. Jeliću za neki od narednih članaka, to možete učiniti na [email protected]
