Agregatni limit predstavlja gornju granicu obveze osiguratelja za sve osigurane slučajeve ostvarene unutar jedne godine
„Imam privatnu lakirnicu za motorna vozila i ugovor o osiguranju svih rizika kod osiguratelja X. Zastupnik mi je došao i nudi mi obnovu ugovora koji ističe krajem godine, ali kaže da se u uvjetima za osiguranje moje odgovornosti za štetu koju bih uzrokovao svojim klijentima uveo agregatni limit, koji do sada nije bio, već mi je limit bila osigurana svota od 100.000 kn po jednom štetnom događaju, a prema novom bi mi ostala ta svota, ali po tom agregatnom limitu iznos bio 200.000 kn.Molim pojašnjenje što je to agregatni limit. Zahvalan“. E.I.
„Agregatni limit predstavlja gornju granicu obveze osiguratelja za sve osigurane slučajeve ostvarene unutar jedne godine“, klauzula je u novijim uvjetima osiguranja pojedinih rizika odgovornosti za štetu. Taj institut nam je došao iz anglosaksonskog prava osiguranja, a naziv dolazi od engleske riječi aggregate, što znači nagomilan, skupljen, zbrojen.
Prevedeno na običan govor znači da ukupna obveza osiguratelja iz ugovora o osiguranju može biti maksimalno godišnje do navedenog agregatnog iznosa, bez obzira koliko ima osiguranih slučajeva.
Pojam agregatni rizik ne nalazimo u starijoj literaturi iz oblasti osiguranja (nema je, primjerice, u Masmedijinom Rječniku osiguranja iz 1997., ni u Leksikonu osiguranja B. Marović-N.Žarković iz 2002, ali ni u L' Argusovom Lexique juridique et pratique des termes d' assurance iz 1997.). Ta činjenica nije slučajna. Naime,
Zakon o obveznim odnosima iz 1978. (čiji tekst manje-više još uvijek vrijedi u svim državama nastalim na području bivše Jugoslavije) a i naš novi Zakon o obveznim odnosima iz 2005.g., sadrže odredbu o tzv. uzastopnim štetama koja glasi: “Ako se u tijeku istog razdoblja osiguranja ostvari više osiguranih slučajeva jedan za drugim (uzastopne štete), osigurnina za svaki od njih određuje se i isplaćuje u potpunosti s obzirom na cijeli iznos osiguranja, bez njegova umanjenja za iznos prije isplaćenih naknada u tom razdoblju“ (v. čl. 949., st. 6. Zakona o obveznim odnosima).
Kao što vidimo iz usporedbe teksta klauzule o agregatnom limitu i odredbe Zakona o uzastopnim štetama, klauzula o agregatnom limitu je suprotna zakonskoj odredbi. S obzirom na to da je odredba Zakona kogentne prirode, te da stranke od te odredbe ne mogu odstupiti, moramo zaključiti da je klauzula o agregatnom limitu suprotna Zakonu o obveznim odnosima i kao takva nije dozvoljena.
Dozvola ugovaranja agregatne klauzule mogla bi dovesti do tzv. denaturalizacije osiguranja. Primjerice, osiguratelj – a takvih polica osiguranja ima u opticaju – odredi agregatni limit jednak ugovorenoj osiguranoj svoti ili neznatno veći od osigurane svote po jednom štetnom događaju. To bi pak značilo da bi osiguranik nakon svakog štetnog događaja morao sklapati novi ugovor o osiguranju radi pokrića istoga rizika. Međutim, sudske prakse (još) nema, pa je pitanja kakvo stajalište bi zauzeli sudovi.
