• Tontine je u Francuskoj poseban oblik društva za uzajamno osiguranje, koje već u svom nazivu mora nositi oznaku da se radi o društvu u obliku tontina. Inače, sam naziv  tontine potječe od njihovog izumitelja, Lorenza Tontinia, koji je 1652. predložio  tontine kao sustav oživljavanja francuskih financija




Očigledno je da će se osiguratelji morati više posvetiti osiguranju života, jer je stagnacija (ili recesija) u toj vrsti osiguranja izvjesna (primjerice, u svibnju ove godine zaračunata premija iznosi minus 0,7 % u odnosu na isti mjesec 2008. g.). To znači da će morati nuditi i one (pod)vrste životnih osiguranja koje dosada nisu nudili. Da je razmišljanje krenulo u tom pravcu pokazuje pitanje našeg čitatelja V.I. ( vjerojatno zastupnik ), koji kaže da  je "…među  ostalim životnim osiguranjima (osiguranje s kapitalizacijom, osiguranje u slučaju vjenčanja, osiguranje u slučaju rođenja) vidio sam i tontine, za što ne znam o čemu se radi i kakav je to osigurateljni proizvod, odnosno, da li ga neki osiguratelj ima u svojoj ponudi…".

Doista, naš Zakon o osiguranju u čl.  3. st. 4. spominje kao osiguranje života i tontine. U statistici osiguranja tontine se kao vrsta rizika spominju pod šifrom „24“. Taj egzotični izraz ušao je u naš  Zakon iz europskih direktiva o osiguranju života (v. čl. 1.st.2. t.a. direktive br.79/267 , i čl. 2.st.2.t.a. direktive br. 2002/83), koje su ga preuzele iz francuskog prava i ostavile kao mogući oblik životnih osiguranja.

Tontine je u Francuskoj poseban oblik društva za uzajamno osiguranje, koje već u svom nazivu mora nositi oznaku da se radi o društvu u obliku tontina. Inače, sam naziv  tontine potječe od njegovog izumitelja, Lorenza Tontinia, koji je 1652. predložio  tontine kao sustav oživljavanja francuskih financija.  Dakle, prilagođujući naše propise EU direktivama naš zakonodavac je morao dati i takvu mogućnost osigurateljima koji žele prodavati to osiguranje na hrvatskom tržištu. Inače, prema ovoj drugoj EU direktivi  tontine  se smatraju ugovorom o kolektivno oročenom ulogu na štednju , a članovi udruge se udružuju i poslije isteka ugovorenog roka vrše između preživjelih članova i nasljednika umrlih članova podjelu sredstava koja su prikupili, uvećanih za kamate, a umanjenih za troškove.

U nekim zemljama (kao npr. Italija) tontine kao osigurateljni posao su zabranjene. Koliko je poznato, u Hrvatskoj nijedan osiguratelj nema u ponudi takav proizvod, a mala je vjerojatnost da će ga i imati.