Naša čitateljica T.S. imala je ovih dana veliku štetu na svom vozilu . "Sletila sam s ceste, okrenula se par puta i na kraju završila na krovu. Auto je uništen od tolikog okretanja. U procjeni štete koju sam dobila od osiguranja stoji da je auto u voznom stanju i da nije totalna šteta. Također u zapisniku stoji da bi se na autu trebalo popraviti sve osim zadnjih vrata i motora. Jedino što je vezano za motor su hladnjak motora i hladnjak klime. U ovlaštenom servisu su rekli da ne znaju što bi popravljali jer je to sigurno totalna šteta. Moje pitanje je slijedeće: što se priznaje pod totalnom štetom? I savjet - što bi ja uopće mogla napraviti dalje?".
Za konkretan odgovor nemamo podatak radi li se o kasko osiguranju ili o odgovornosti drugog vozača. No, iz opisa događaja zaključujemo da se radi o kasko osiguranju (sama kriva za nezgodu). Ovdje nam opet fali podatak kod kojega osiguratelja je vozilo kasko osigurano. Naime, kasko osiguranje je ugovorno osiguranje, i uvjeti osiguranja nisu isti kod svih osiguratelja. A upravo u uvjetima osiguranja, dakle u ugovoru o osiguranju, sadržane su preciznije odredbe o tome kad se kod oštećenja vozila radi o totalnoj šteti. No, ono što je zajedničko svim osigurateljima jeste da se o totalnoj šteti može govoriti iz tehničkih razloga (popravak oštećenog vozila nije tehnički izvediv) i iz ekonomskih razloga (popravak je moguć, međutim ekonomski nije isplativ). Osiguranici nekada žele popravak, iako on iz jednog ili drugog razloga nije moguć (najčešće kad se radi o starijim vozilima), a nekada žele totalnu štetu, iako se ne radi o totalnoj šteti (najčešći slučaj kod novih, dotada neoštećivanih vozila). U svakom slučaju, kod tzv. tehničke totalne štete u pravilu nema prijepora. On nastaje kad se radi o tzv. ekonomskoj totalnoj šteti, dakle, kad bi popravak bio tehnički moguć, ali bi visina popravka bila veća od tržne vrijednosti vozila. Koliko vidimo iz pitanja, osiguratelj se odlučio za popravak, iako ovlašteni serviser tvrdi da on tehnički nije izvediv. U procjepu između njihovih mišljenja nalazi se osiguranik, koji ne zna što dalje raditi. U uvjetima osiguranja je predviđen način rješavanja ovakvih sporova: spor rješava povjerenstvo čije članove biraju ugovorne strane, dakle osiguratelj i osiguranik. Prijedlog za formiranje povjerenstva stručnjaka može dati jedna i druga strana. Pošto se radi o stručnom poslu uobičajeno je da se u povjerenstvo imenuju stručnjaci koji će kompetentno donijeti odluku o tome da li je u pitanju totalna šteta ili ne. Dakle, bez odlaganja treba tražiti imenovanje povjerenstva. Ili, prije toga, nagovoriti osiguratelja da u razgovoru s ovlaštenim serviserom razmijeni argumente i promjeni mišljenje. Uvjereni smo da ni osiguratelj neće insistirati na popravku koji tehnički nije moguć.