Prvo trebamo definirati što je transfuzija krvi.
Dakle, to je metoda kojom se pacijentu koji ima medicinsku indikaciju za dobivanje krvi, u venski sustav daje lat. (transfundere - prelije) puna krv ili derivati krvi.
Prvi podaci o transfuziji krvi potječu iz 15. stoljeća. Moderna i uspješna transfuzija počinje početkom 19. stoljeća kada su otkrivene krvne grupe. Neki autori govore da je transfuzija transplantacija tečnog tkiva.
Danas je liječenje bolesti i stanja organizma krvlju napredovala do toga da je u medicini nastala nova grana transfuziologija i time se bave specijalisti transfuziolozi.
Za sada, jedini izvor krvi je čovjek. Ima pokušaja da se pronađu zamjene za krv, no dosadašnji rezultati još ukazuju da ti pokušaji nisu dostatni.
U svijetu je najrazvijeniji sustav dobrovoljnog davanja krvi u kojem veliku ulogu imaju Crveni križ i Crveni polumjesec. Ima, nažalost, primjera da se neki sustavi baziraju na kupovini krvi i to je najviše prisutno u zemljama u razvoju.
Krv prikupljaju za to ovlašteni zavodi za transfuziologiju. Prije se krv direktno davala od davatelja primatelju, no sada je praksa da se krv prikuplja od davatelja, prema svjetskim propisima, obrađuje i čuva u posebno kontroliranim rashladnim uređajima. Sve to se obavlja u potpuno sterilnim uvjetima. Nekad se krv skupljala u staklene bočice, a od polovice prošlog stoljeća krv se prikuplja u plastične vrećice što je danas standard za sve koji se bave prikupljanjem krvi.
Svaka krvna doza koja se dobije od davatelja (doza je 500 ml) testira se na krvne grupe te se kontrolira je li davatelj pozitivan na HIV 1, HIV 2, hepatitis B i C te na sifilis.
Indikacije za davanje pune krvi su hemoragični stres (kada pacijent naglo izgubi puno krvi), a upotrebljava se i kod dojenčadi kod specifičnih stanja.
Sada je praksa da se pacijentu daju one komponente koje bolesniku nedostaju. Kod pacijenta koji je anemičan zbog malog broja eritrocita, transfuzija se sastoji od čistih eritrocita. Kome nedostaju leukociti daju se leukociti, nedostatak trombocita se liječi transfuzijom trombocita. U terapiji se upotrebljavaju i derivati plazme albumini i globulini.
U Hrvatskoj dobrovoljni davatelji krvi mogu biti svi zdravi građani koji imaju više od 18 godina.
Želite li postaviti pitanje dr. Jeliću za neki od narednih članaka, to možete učiniti na [email protected]