Trajekt je poveznica između dviju cesta, namijenjen upravo nastavku prometa motornih vozila i u tom smislu između njega i, recimo, garaže u kojoj prometuju vozila s uredno plaćenom parkirnom kartom, nema nikakve razlike.
Naš čitatelj M.S. iz Z. javlja nam se s problemom štete na trajektu, koja se dogodila na način da je jedno vozilo stajalo „…u traci, parkiran, nije bio upaljen, drugi automobil je udario u njega …“. Kvaka je u tome što „…osiguravajuće društvo automobila koji je udario u parkirani automobil je odbilo štetu pozivajući sa da prostor broda nije javna površina prema čl. 22. St. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu„. Takvo stajalište toga osiguratelja vrlo je dobar odraz razmišljanja i ponašanja nekih osiguratelja koja imaju za posljedicu stvaranje vrlo loše slike o osigurateljima u (vozačkoj) javnosti.
Stječe se dojam kako će sve učiniti samo da ne plate štetu koju bi morali platiti i zbog koje se i zakonom propisuje obvezno osiguranje vlasnika/korisnika vozila. E pa, pogledajmo čl. 22. St. 3. Zakona na koji se poziva neki nadobudni referent osiguratelja koji si je stavio u zadatak da kroz zakidanje oštećenih pribavi korist svome gospodaru.
Dakle, čl. 23. st.3. glasi : „Ugovorom o osiguranju iz stavka 1. ovoga članka pokrivene štete su štete nastale od vozila koja se kreću javnim cestama i ostalim površinama na kojima se odvija promet…“ Nije li već leksičkom metodom tumačenja propisa lako doći do zaključka da je osiguratelj odgovoran i za štetu koju njegov osiguranik kod ukrcaja, iskrcaja i manevriranja na trajektnoj površini uzrokuje nekoj trećoj osobi?
Citirani Zakon lijepo kaže da su pokrivene štete na javnim cestama, ali i ostalim površinama na kojima se odvija promet! Trajekt je poveznica između dviju cesta, namijenjen upravo nastavku prometa motornih vozila i u tom smislu između njega i, recimo, garaže u kojoj prometuju vozila s uredno plaćenom parkirnom kartom, nema nikakve razlike.
No, ako uz leksičku metodu tumačenja propisa primjenimo i teleološku metodu (tražimo svrhu propisa), onda je jasno da je svrha propisivanja obveznog osiguranja od odgovornosti vlasnika/korisnika motornih vozila u prvom redu zaštita trećih oštećenih osoba, ali i zaštita samih štetnika/osiguranika, od šteta koje nastaju u prometu motornih vozila, njihovim pogonom ili uporabom na površinama na kojima se odvija javni promet. Jedna od takvih je i površina trajekta. To tim prije što za djela vozača vozila kod ukrcaja, iskrcaja ili manevriranja na toj površini ne odgovara brodar, nego sam vozač.
