" Suprug mi je teško stradao u prometnoj nesreći u siječnju ove godine … Za cijelo vrijeme od nezgode do danas potrebna mu je posebna njega i pomoć, a to sam mu pružala ja, zbog čega sam koristila godišnji odmor i slobodne dane…Najteže mi je gledati ga kako se muči i kakve sve boli i patnje trpi…Zbog toga i ja imam problema psihičke prirode, nervozna sam, ne spavam… Imam li pravo na naknadu štete koju trpim, po obveznom osiguranju motorkotača mojega supruga. Napominjem da je za nezgodu on sam kriv, jer je zbog neprilagodjene brzine udario u usjek…Odvjetnica kod koje sam bila radi savjeta nije mi dala siguran i zadovoljavajući odgovor...". Prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu , koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006., iz osiguranja su isključene odredjene osobe. Prema odredbi čl. 23, st. l. t. l. nemaju pravo na naknadu štete " vozač vozila kojim je prouzročena šteta , te njegovi srodnici i druge fizičke ili pravne osobe glede štete zbog smrti ili tjelesne ozljede vozača." Dakle, iako je sasvim sigurno da naša čitateljica trpi vlastitu štetu (psihičke smetnje…) zbog ozljeda svoga supruga, budući da je on sam uzrokovao svoje ozljede, ona nema pravo na naknadu štete po polici obveznog osiguranja svoga supruga. Drugim riječima, supruga vozača koji je sam uzrokovao štetu, ne smatra se trećom osobom i nema pravo na naknadu štete po propisima zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Ova odredba je bila i u starom Zakonu o osiguranju iz 1994., točnije, novelom Zakona o osiguranju iz 1997.g. uvedeno je citirano isključenje, jer je po izvornom tekstu Zakona o osiguranju iz 1994.g takva odredba nedostajala, pa se zaista u jednom razdoblju važenja Zakona o osiguranju (od 1994. do 1997.g.) smatralo da suprug/a i bliža obitelj imaju pravo na naknadu štete koju trpe zbog smrti ili teških ozljeda supruga ili supruge, odnosno oca ili djeteta, bez obzira što je vlastitu smrt ili ozljede uzrokovala dotična osoba. Naravno da su se protiv takvoga stanja bunili osiguratelji, a rezultat toga bila je promjena odnosno dopuna Zakona o osiguranju 1997.g. Svako društvo uredjuje pravnu zaštitu oštećenih trećih osoba sukladno svojim (socijalno-gospodarskim) prilikama. naš zakonodavac je, donoseći novi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, smatrao potrebnim ograničiti krug trećih osoba, dakle osoba koje bi imale pravo na naknadu štete po obveznom osiguranju u prometu. Takvo rješenje doduše odudara od trenda kojega bilježimo u zemljama članicama EU, u okviru koje se vrlo intenzivno razmišlja i o tome da se i sam vozač, za vlastitu štetu, koju je sam sebi uzrokovao u prometu, proglasi trećom osobom, odnosno - da mu se pruži osigurateljna zaštita. Kako će stvar završiti - za sada se ne zna, jer su osiguratelji i tamo protiv takve zaštite. Kod nas - za sada - nema nagovještaja o mogućoj promjeni postojeće odredbe Zakona o obveznim osiguranjima, što znači da će bliža rodbina i dalje biti isključena iz osigurateljne zaštite za štete glede smrti i tjelesne ozljede koje uzrokuje sam vozač.