Naš čitatelj J.L. imao je prometnu nesreću u kojoj je zadobio teže tjelesne ozljede (lom lijeve noge iznad koljena, lom tri rebra, lom palca lijeve šake). Bio je na bolovanju više od deset mjeseci, nakon čega je skupio liječničku dokumentaciju (snimke, otpusno pismo, uputnice, tijek terapijskog liječenja) i javio se osigurateljima. Naime, imao je policu osiguranja vozača i putnika u vozilu od posljedica nesretnog slučaja (osiguranje u okviru police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti) kod osiguratelj X i policu kolektivnog osiguranja od posljedica nesretnog slučaja preko poslodavca kod osiguratelja Y. Osigurnina koju su mu ponudili osiguratelji vrlo je različita, a jedan i drugi osiguratelj se pozivaju na tablice invalidnosti po kojima su vršene ocjene trajne nesposobnosti koja je zaostala nakon završetka liječenja. Jedan osiguratelj je ocijenio invalidnost sa 15% pozivom na svoje tablice, a drugi sa 25% pozivom na svoje tablice. Pita se: kako je moguća takva razlika u ocjeni invalidnosti, jer" … invalidnost je jednaka i trebalo bi je jednako cijeniti kod oba osiguratelja, jer se radi o istim ozljedama i istoj liječničkoj dokumentaciji". Nažalost, invalidnost nije jednaka i normalno je da se postotak trajne invalidnosti (ovdje: smanjenje funkcije ozljeđenih organa - noge i pluća zbog pretrpljenih ozljeda) različito ocjenjuje (u postocima). Zašto? Zato što svaki osiguratelj ima svoje tablice invalidnosti, koje su sastavni dio ugovora o osiguranju, što izričito piše u uvjetima za osiguranje od posljedica nesretnog slučaja. Nema jedinstvenih osigurateljnih tablica invalidnosti kod osiguranja od posljedica nesretnog slučaja. Tablice invalidnosti su unaprijed popisane ozljede pojedinih organa i unaprijed ocijenjena trajna nesposobnost zaostala nakon završetka liječenih pretrpljenih ozljeda. Sastavlja ih svaki osiguratelj za sebe i isključivo po njima se vrši ocjena invalidnosti. Liječnik (cenzor) jednostavno ocjenjuje stupanj invalidnosti uspoređujući konkretne posljedice ozljeda osiguranika s onima koje su u tablicama apstraktno navedene. Dakle, nema mogućnosti da liječnik koji utvrđuje trajnu invalidnost istu ocjenjuje po nekim drugim tablicama invalidnosti , osim po onima koje su dio sklopljenog ugovora o osiguranju. Ako dođe do sudskog spora i bude imenovan liječnik - sudski vještak - i on će biti obvezan utvrditi stupanj invalidnosti isključivo sukladno ugovorenim tablicama invalidnosti. Znači, osiguratelj mogu imati, i imaju, tablice invalidnosti koje se razlikuju, ili, koje se znatno razlikuju. O tim razlikama treba voditi računa prigodom sklapanja ugovora o osiguranju, a ne povoditi se samo za premijom osiguranja . Neki osiguratelji za manje ozljede daju manji stupanj invalidnosti, ali zato daju veći stupanj kod velikih invalidnosti. Poznati su i osiguratelji koji, nakon što invalidnost premaši određeni postotak, daju tzv. bonus invaliditet, povećavaju stupanj invaliditeta, kako bi osigurnina u tim teškim slučajevima bila veća, jer je osiguraniku u takvim slučajevima i potrebnija. No, ima i onih koji za manje ozljede daju relativno velike stope invalidnosti, ali zato za veće i ozbiljnije ozljede - skromnije stope invalidnosti. O tablicama invalidnosti, njihovoj strukturi i stupnjevima predvidjene invalidnosti ovisi i visina premije osiguranja. Bilo bi korektno da zastupnik osiguranja upozori budućeg ugovaratelja osiguranja /osiguranika na posebnosti tablica invalidnosti, jer te tablice prigodom sklapanja ugovora malo tko čita (i razumije), što potvrđuje i pitanje našeg čitatelja.