Vjerovali ili ne, unatoč činjenici da je prvi pješak kojega je usmrtio automobil stradao u New Yorku još davne 1899. g. obvezno osiguranje od odgovornosti za štete uzrokovane uporabom motornih vozila nije još uvedeno u sve države članice SAD-a. Naime, propisi o osiguranju, općenito, pa i propisi o osiguranju motornih vozila, u nadležnosti su pojedine države, a ne federacije. Neke države su uvele obvezno osiguranje vlasnika, odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete uzrokovane trećim osobama, a neke još uvijek nemaju takve obveze. Ove zadnje, takvo ponašanje pravdaju tradicionalnim pravom na slobodu svakog građanina i raširenim mišljenjem, da mu još jedan obvezni namet nije potreban. Prema podacima Insurance Research Council, 14% vozača u SAD-u vozi neosigurano. Države s najvećim brojem neosiguranih su Colorado (34 %) i Mississippi (29 %), a s najmanjim brojem Maine i North Carolna (s po 5 %). Broj neosiguranih veći je u gradovima nego u ruralnim sredinama. 1998. g. bilo je osigurano ukupno 160,6 milijuna osiguranih svota od 100.000 $ za štetu na osobama po jednoj osobi odnosno 300.000 $ po štetnom događaju, što je otprilike deset puta više od svote koje su propisane zakonom kao minimalne. Iste te godine u prometnim nesrećama širom SAD-a poginulo je 41.800 osoba (usput: širom svijeta od one prve nesreće gore spomenute poginulo je 30 milijuna ljudi!), što s obzirom na ogroman broj vozila u prometu i vozača (1999. g. registrirano je 188.167.000 vozača od kojih je 18.000.000 sudjelovalo u nekoj nezgodi) ne predstavlja iznenađujući rezultat. Premija osiguranja ovisi o ponudi 3.500 osiguravajućih društava, koje međusobno žestoko konkuriraju za svakog vozača. O nekoj čvrstoj tarifnoj politici ujednačenoj na cehovskoj razini ne može se ni govoriti. Premija je vrlo personalizirana i ovisi o: franšizi koju izabere vozač, o tome ima li jedno ili više vozila, vozi li vozilo sam ili ga vozi više osoba, o tome da li je u zadnje tri godine imao prometnu nesreću, o tome da li je u zadnje tri godine imao prometnih prekršaja, o starosti (vozači preko 50 godina starosti plaćaju veću premiju - 1999. g. vozača starijih od 70 godina registrirano je 18.5 milijuna, a u prometnim nezgodama sudjelovalo je 10.600.000 vozača muškog spola, a samo 7.400.000 vozačica), o tome kakvu je vozačku školu vozač završio, o prijeđenim kilometrima, itd. Jedan od većih problema jeste vožnja pod utjecajem alkohola, koja je isključena iz osigurateljnog pokrića: 38 % svih teških nesreća u 1999. g. odnosno 15.786 poginulih u prometnim nesrećama ide na "račun" vožnje pod utjecajem alkohola. Mnoge države za vozače mlađe od 21 godine imaju dozvoljenu stopu koncentracije alkohola od 0,00 do 0,02 promila. Većina država ima propisanu obvezu uporabe sigurnosnih pojaseva: dostignuti postotak vozača koji se vežu varira od 52 % do 89,3 % (California), no unatoč tomu 57 % poginulih putnika u vozilu poginulo je zbog toga što nisu bili vezani sigurnosnim pojasom.