Još u moje vrijeme školovanja, najelitnije zanimanje u metalskoj struci bilo je zanimanje automehaničara. Nije baš svako mogao upisati taj razred, iako su mnogi željeli, Ocjene su i tada bile presudne (ako nije bilo veze), pa tko ipak nije uspio, završio je kao napr. tokar ili autolimar. Ovi zadnji se poslije nisu žalili, jer je za to zanimanje trebalo samo dvije godine škole. No i to vrijeme nekima je bilo dosta da shvate kako se od limarije može lijepo živjeti, te su danas već financijski obezbjedili svoje nasljednike. Pa ti studiraj! U ono vrijeme bilo je nekoliko velikih servisa, gdje je dnevno naukovalo i dvadesetak naučnika. Naravno da se svima nije moglo posvetiti dovoljno pažnje i spremiti ih za kasniji samostalan rad. Oni koji su željeli učiti, odskakali su svojim zalaganjem i zanimanje za posao pa su kasnije postali cijenjeni majstori. Oni prvi su uglavnom morali u dane prakse ići doktoru, zubaru, bit bolesni itd. što se i danas nije promijenilo. No, automobil nije više ono što je nekada bio. Izvijač, kliješta i čekić više nisu dovoljni za popravak modernog automobila. Na novim autima bez osnovnog znanja elektronike i rada na kompjuterima i testerima, teško se može pristupiti popravku motora. Ali pogledom u današnje udžbenike iz motoristike, teško se oteti dojmu da teorija u školi prati nagli razvoj tehnike. Osim novih fotografija, teme i tekstovi su ostali uglavnom isti. Pa ako neki dobar naučnik ostane u ovlaštenom servisu raditi nakon školovanja, odmah mora na razne specijalizacije. Naravno da je danas toliko vrsta vozila koja imaju razne tehnologije koje ne mogu stati u jednu knjigu, ali bi ipak svako novo izdanje trebalo biti dopunjivano barem informativno o novim dosezima u automobilizmu. Pitate li nekog mladog mehaničara što je to common rail ubrizgavanje, teško da će znati. A to je već postala sadašnjost. Budućnost nam vjerojatno donosi slijedeći raspored osoblja u servisu: inžinjer za prijem vozila, inžinjer defektaže i monter. Dakle klasični automehaničar polako nestaje. No, kako se mi stalno borimo s prosječno dvanaest godina starim automobilima, još nekoliko sljedećih generacija ne mora se brinuti. Dobar mehaničar se prepoznaje već u mladosti. On često vozi motorić koga stalno popravlja, prepravlja, prati časopise o automobilima i ne stidi se masnih ruku. Polako dobiva "nos" za posao. Ako uz to ima i spretne ruke, te nije tvrd na uhu, vrlo je sigurno da će od njega nešto biti. Takvima treba omogućiti napredovanje. Treba izbjegavati grešku koja nije jednom učinjena, a ta je da se dobroga mehaničara promovira u šefa. Često gubimo odličnog mehaničara, a dobivamo lošega šefa. Dvostruki gubitak. Radni uvjeti mehaničara često nisu sjajni. Iako je danas zaštita na radu rigorozna, te treba poštovati sva pravila, ne mogu se potpuno izbjeći zagađenja ispušnim plinovima, isparivanja raznih tekućina, prašina itd. Oni kojima to smeta ili koji su gadljivi na masnu prljavštinu, svakako bi se trebali odlučiti za drugo zvanje. Ozljede ruku u smislu posjekotina, opeklina itd. nisu rijetkost, U zadnje se vrijeme neki žale i na kronični stres. Automobil je postao sastavni dio života i bez njega se ne može. Sve se planira na minutu i ako je auto pola sata duže od dogovorenog na servisu, već ne valja. Već vlasnik nije zadovoljan i gubi povjerenje u mehaničara. Ali bi takvi trebali znati da nijedan mehaničar nema rendgen u svojim očima pa da točno zna što će se događati kod određenog popravka i koje se nepredviđene stvari još mogu dogoditi. O rezervnim dijelovima da se i ne govori. Za jedan tip vozila ponekad ima nekoliko varijanti. Nemoguće je imati sve na skladištu, a kad se problem stvori obično takvog dijela nigdje nema. Naravno, netko mora biti kriv. Najbolje mehaničar, jer on je sve trebao predvidjeti. Kad se podvuče crta i ispostavi račun, ponekad se dogodi da je to vlasniku preskupo, jer nije predvidio toliko. Ali traži ispravan auto! Pojedini i "znaju" da je za neki posao trebalo samo tri sata, a mehaničar je potrošio pet. No, da ne bi ispalo da su samo stranke vragovi, a mehaničari anđeli, mora se reći da ima i obrnutih situacija, gdje se radi pod geslom "ako ne može drugačije, onda pošteno". Ali takvi danas malo traju. Ako primijetite kod svog nasljednika, sada polaznika osmog razreda navedene pozitivne osobine, javite se u Strojarsku školu na Piopi ravnatelju g. Bonu, koji će sve poduzeti da vaš dečko obavlja praksu u nekom kvalitetnom servisu. To je najvažnije.