Tjelesno oštećenje je uži pojam od invaliditeta. Kod tjelesnog oštećenja gube se tjelesne, ali ne i druge funkcije, i dolazi do gubitka ili znatne onesposobljenosti određenog organa ili dijela tijela
Mirovinski sustav temelji se na generacijskoj solidarnosti i na kapitaliziranoj štednji.
Mirovinsko osiguranje obuhvaća rizike invalidnosti, tjelesnog oštećenja i starosti. Kada nastupi osigurani rizik, osiguranik stječe prava utvrđena u tom osiguranju. Invaliditet treba razlikovati od invalidnosti. Zakonom o mirovinskom osiguranju propisano je pravo na invalidnost i mirovinu, a ostala prava po osnovi rizika invalidnosti nalaze se u propisima koji uređuju socijalnu skrb.
Hrvatski branitelji ostvaruju prava po osnovi invaliditeta po posebnim propisima.
U Republici Hrvatskoj nema posebnog zakona o invalidskom osiguranju, pa se primjenjuju Zakon o mirovinskom osiguranju, Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju, Zakon o socijalnoj skrbi i Zakon o listi tjelesnih oštećenja.
Oštećenje je svaki gubitak ili nepravilnost psihološke, fiziološke ili anatomske građe ili funkcije. Tjelesno oštećenje je uži pojam od invaliditeta. Kod tjelesnog oštećenja gube se tjelesne, ali ne i druge funkcije, i dolazi do gubitka ili znatne onesposobljenosti određenog organa ili dijela tijela.
Tjelesno oštećenje je specifičan rizik, a pojavljuje se kao posljedica ozljede na radu i profesionalne bolesti. Tako je sužen krug osoba koje mogu ostvariti prava po osnovi tjelesnog oštećenja.
Sve zavisi o visini toga oštećenja, pa tjelesno oštećenje ne dovodi uvijek do invalidnosti. Sve dok radnik ima radnu sposobnost za obavljanje svoga profesionalnoga posla, a radna sposobnost mu nije smanjena više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku (radniku), ne govorimo o invalidnosti. U slučaju gdje radnik ne može dalje raditi, stječe pravo na invalidsku mirovinu i nastavlja koristiti naknadu za tjelesno oštećenje.
Prije priznavanja prava na invalidsku mirovinu osiguraniku se, pod propisanim uvjetima, može priznati pravo na profesionalnu rehabilitaciju (prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju).
Osiguranik se prvo liječi i zdravstveno rehabilitira pa tek nakon toga može se provesti postupak za priznavanje prava po osnovi tjelesnog oštećenja odnosno invalidnosti.
Tjelesno oštećenje utvrđuje stručno tijelo ovisno o statusu i životnoj dobi osobe te o sustavu u kojem osoba želi ostvariti pravo. Za radnika čije je tjelesno oštećenje posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti to utvrđuju tijela Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.
Za radnike u radnom odnosu, kada kod osiguranika nastane gubitak, važnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela, što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtjeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira uzrokuje li to ili ne invalidnost, vještačenje provodi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje.
Pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kad kojeg tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti. Može doći i do dva i više tjelesnih oštećenja, kako utvrđuje Zakon o listi profesionalnih bolesti, pa se to kumulira, ali ne više od 100%. (Vidi Zakon o listi tjelesnog oštećenja N.N. 162/98).
