Više pitanja naših čitatelja odnosi se na utvrđivanje postotka invalidnosti nakon prometne nesreće, a za potrebe postupka naknade štete od osiguravajućeg društva. Tako jedna naša čitateljica, kojoj se ispričavam zbog zakašnjela odgovora, pita tko će joj u Zagrebu službeno utvrditi postotak invalidnosti u slučaju njezinog sina, koji je u prometnoj nesreći zadobio vrlo teške tjelesne ozljede (potpun gubitak lijevog oka, amputacija svih prstiju lijevog stopala, potpuni gubitak mišića ispod koljena lijeve noge, prijelom lijevog kuka, opekotine trećeg stupnja na 13% površine tijela, itd.). Naknada neimovinske štete zbog ozljeda, po novom Zakonu o obveznim odnosima, predstavlja jednu jedinstvenu cjelinu. U toj cjelini, postotak trajne nesposobnosti za život ili rad, kojega najčešće laički zovemo invalidnost, samo je jedna od sastavnica neimovinske štete, o kojoj će sud, ili osiguratelj koji rješava štetu, posebno morati voditi računa. Naravno, stupanj (postotak) te invalidnosti bitno utječe, kao kriterij, na određivanje (visine) naknade neimovinske štete. Tko utvrđuje stupanj invalidnosti? Taj stupanj utvrdjuje sud, odnosno osiguratelj koji rješava štetu. Pošto ni suci, a ni pravnici u osiguravajućem društvu nemaju potrebna medicinska znanja, stupanj invalidnosti utvrđuju liječnici-vještaci, koje u postupku pred sudom imenuje sud, a u postupku pred osigurateljem - osiguratelj. Dakle, nema govora o tome da se invalidnost utvrđuje službeno, izvan postupka naknade štete. A vještački nalaz u postupku pred sudom službeni je nalaz sudskog vještaka. Koji je podložan argumentiranom osporavanju štetnika odnosno njegovog osiguratelja, i koji je, nakon što ga sud prihvati kao dokaz, službeni za taj postupak. Nalaz osigurateljevog vještaka je službeni nalaz za potrebe osiguratelja. Taj nalaz oštećeni može, ali ne mora prihvatiti kao temelj za ocjenu ozljeda i njihovih posljedica. Istina je, oštećeni može i prije pokretanja postupka naknade štete pred osigurateljem, zatražiti nalaz i mišljenje liječnika - vještaka o stanju i posljedicama ozljeda i s tim nalazom i mišljenjem poći kod osiguratelja. To pravo naš Zakon o obveznim osiguranjima izričito priznaje u čl. 12. st. 5. Zakon govori o pravu oštećenoga da u slučaju neimovinske štete u postupku pred odgovornim osigurateljem priloži nalaz i mišljenje neovisnog vještaka kojega je osobno izabrao (pošto oštećeni taj nalaz i mišljenje mora zasigurno platiti, ostalo je sporno ima li pravo na naknadu tih troškova od osiguratelja). No, to još ne znači da je nalaz takvog neovisnog vještaka službeni nalaz. On će se tretirati kao jedan od dokaza o stanju i posljedicama ozljeda. A da li će ga osiguratelj prihvatiti, ovisi o njegovoj stručnosti i utemeljenosti, odnosno o eventualnim kontraargumentima koje može imati osiguratelj (odnosno osigurateljev vještak).