Nedavno smo u novinama mogli pročitati da Hrvati žive iznad svojih mogućnosti i da su s raznim plaćanjima barem jedan mjesec unazad. Prebacivanje dugovanja s kartice na karticu, dizanje kredita, posudbe, sve su to razni financijski mehanizmi kako bi mogli preživljavati. No, ne preživljavaju svi isto, iako se velika većina služi istim sistemom. Razlika je samo u tome što netko vrti dug od petsto kuna, a netko sto puta veći iznos. U pravilu se prije izvuku "veći" igrači, jer ti ne prezaju od ničega, nego oni kojima će zbog tri neplaćena računa za TV pretpatu za vrat sjesti javni bilježnik i zaplijeniti im stvari u vrijednosti duga. No, živjeti se mora, a Hrvati su postali financijski stručnjaci kako preživljavati iz mjeseca u mjesec. Vrijeme je takvo da nitko ne želi zaostajati, a ponuda je takva da se daju sve mogućnosti odgođenog plaćanja, samo da se proda. Već bi svi kod kuće trebali imati kompjutere, satelite, kućna kina, plazma TV, a o automobilima da ne govorimo. Naročito kad susjed kupi novi auto, a mi se sa starim ujutro još borimo oko paljenja. Upravo su automobili bolna rana većine, pa će sve učiniti, možda i smanjiti kvalitetu prehrane, samo da im pred vratima osvane novi limeni ljubimac. Tako će drugima dati do znanja da im financijska situacija i nije tako loša, kako su neki mislili, a da li će moći isplaćivati mjesečnu ratu, pa valjda hoće, kad većini to uspijeva. Zašto ratu? Pa zato što se osamdesetak posto automobila kupuje na kredit, leasing itd. Dakle, love nema, kako se to u naslovu tvrdi, no puno njih se valjda nada da će se opet dogoditi neka devalvacija, inflacija ili nešto slično, pa će mjesečni iznos rate biti isti kao vrijednost jedne pizze, što je nekad i bilo. Svi koji su u ono vrijeme digli kredite, žarko žale što nisu uzeli barem pet puta veću vrijednost, jer bi danas mjesečno otplaćivali par sto kuna. No, što je bilo, bilo je, i vjerojatno se neće ponoviti, jer su danas svi krediti vezani za euro ili neku stabilnu monetu. Bez obzira na to, prodaja novih automobila, čiji je Hrvatski prosjek sedamdesetak tisuća novih i tridesetak tisuća rabljenih, u prvom kvartalu ove godine, zabilježila je rekord od prodanih gotovo dvadeset tisuća novih automobila, iako pravo vrijeme prodaje tek dolazi. To je vrlo dobra vijest, jer se tako pomlađuje naš vozni park, koji je još uvijek u prosjeku star desetak godina, no loša je ta da, kao ni do sada naš novac nije ostao u Hrvatskoj, nego je otišao stranim proizvođačima i stranim bankama i tako zauvijek nestao van naših granica. Stvarno je neshvatljivo da se u svim susjednim državama sklapaju automobili ili postoji prateća industrija, osim u našoj zemlji. Takvi poslovi zapošljavaju desetke tisuća ljudi i ponegdje snizuju cijenu gotovog automobila za to tržište. Zašto se to izbjegava u Hrvatskoj, vjerojatno znaju samo oni na vrhu. No, vratimo se prodaji i spomenimo da je Opel na prvom mjestu prodaje, ponajviše zahvaljujući Astri, koja s desetak posto udjela, u usporedbi s drugim modelima, drži čvrsto prvo mjesto. Corsa, na trećem mjestu, također je pridonijela cjelokupnom uspjehu Opela. Da nema novoga Clia i onoga starije generacije, koji se još uvijek prozvodi, Renault, ne da nebi bio drugoplasirani, nego ga nebi uopće bilo na listi, zato što u dvadeset prvoplasiranih modela, nema ni jednog drugog modela marke Renault. Za uspijeh Fiata, kao četvrto plasiranog na kvartalnoj rang listi, zaslužan je novi Punto Grande, iako se još uvijek dobro prodaje stari Punto. No, za takve dobre prodajne rezultate, treba zahvaliti i čestim prodajnim akcijama, gdje se vozila nude uz popust, daruje besplatna dodatna oprema ili provode različite akcije. Lokalnim dilerima se diže kosa na glavi, kad generalni uvoznik najavi neku takvu akciju, jer su tada prodajne zarade vrlo male, budući da i dileri moraju snositi dio troškova. Uvoznici to pravdaju većim brojem vozila za servisiranje, održavanje i prodaju rezervnih dijelova, što dilerima opet ide u korist,no oni najviše vole kad od prodanoga auta, odmah stave lovu u džep. Za spomenuti je i dobru prodaju automobila koji nisu za obične smtnike. Prodano je preko tristo komada Mercedesa, BMW-a, čak i Maserati, a Hrvati još uvijek najviše vole "Njemačke" automobile, jer u ukupnoj prodaji, drže više od trećine. Dakle, kupuje se sve u šesnaest! Što čekate!?