Tko ne želi Europsko izvješće o nezgodi?

• Europsko izvješće je isprava s prvobitnom namjenom osiguranja podataka o sudionicima nezgode, vozilima i osigurateljima. Iza toga može se rabiti kao izvor saznanja o činjenicama vezanim uz prometnu nesreću

Piscu ovih redaka gotovo svakodnevno stižu pitanja vezana uz postupak (ne)rješavanja odštetnih zahtjeva od strane osiguratelja na temelju priloženog formulara zvanog Europsko izvješće o nezgodi.

Iako je to obrazac kojega su (dragovoljno) izmislili osiguratelji (naravno, zapadnoeuropski) prije četrdesetak godina s ciljem olakšanja utvrđivanja činjenica vezanih uz prometnu nesreću, utvrđivanja odgovornosti za istu i utvrđivanja obima oštećenja, naši osiguratelji do današnjeg dana nisu priznali (u praksi) njegovu važnost, a to znači ni njegovu funkciju.

Ovo unatoč tomu što je u čl. 176. St. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08) popunjavanje i potpisivanje Europskog izvješća o nezgodi obveza vozača kod nastanka prometnih nesreća s materijalnom štetom, te unatoč tome što je u Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151705 i 75/09), u čl. 38. , propisana obveza vozača da ispune, potpišu i međusobno razmijene Europsko izvješće o nezgodi, odnosno, da tako ispunjeno i potpisano izvješće o nezgodi oštećenik može koristiti kao obrazac odštetnog zahtjeva, a osiguranik kao obrazac prijave nastanka osiguranog slučaja.

Vjerojatno su slična pitanja upućena prometnoj policiji uzrok nedavnog pisma Uprave policije osigurateljima kojim ih upozorava na raširenu praksu kršenja gore navedenih odredbi zakona glede Europskog izvješća o nezgodi, te apelira na promjenu načina ponašanja. Poslije svega s pravom se postavlja pitanje: „Tko to ne želi Europsko izvješće o nezgodi ?„.

Europsko izvješće je isprava s prvobitnom namjenom osiguranja podataka o sudionicima nezgode, vozilima i osigurateljima. Iza toga može se rabiti kao izvor saznanja o činjenicama vezanim uz prometnu nesreću.

Potpis Europskog izvješća nipošto ne znači priznavanje krivnje za prometnu nesreću i štetu. Njegovu dokaznu snagu cijeni osiguratelj, odnosno drugo tijelo koje rješava odštetni zahtjev (sud). Europsko izvješće ne isključuje pravo osiguratelja da koristi i druge dokaze (izjave očevidaca, primjerice). Međutim, ono što je nedopustivo jeste a priori odbacivanje Izvješća kao vrlo važnog dokumenta, koji olakšava položaj i osiguraniku (štetniku) i oštećenome, koje nipošto ne bi trebalo siliti da kod svake štetice zovu prometnu policiju.

Uostalom, za svoje izjave navedene u Izvješću vozači ostaju odgovorni i materijalnopravno i kaznenopravno. Stoga bi bilo bolje prihvatiti praksu civiliziranih osiguratelja i obučiti vozače odnosno osiguranike kako se ispunjava Europski izvještaj i koja mu je svrha.