Ako je štetu uzrokovao nepoznati zrakoplov (primjerice pad predmeta s/iz nepoznatog zrakoplova), nema odgovornosti Hrvatskog ureda za osiguranje.


„Eto, i to smo doživjeli! Da nam avioni padaju na te­rase i u dvorišta. Zanima me, poš­to živim kraj aerodroma gdje takvi aviončići svakodnevno uzlijeću, vježbaju, sli­jeću, izbacuju padobrance i slično, tko u Hrvatskoj jamči za štete od tih aparata i u vezi s njima. Tim prije što je većina njih strano vlasniš­tvo, austrijski, njemački, češ­ki...“, pita naš čitatelj Z. L.

Doista, štete od zra­ko­plo­va na sreću nisu česte. No, zakonodavac je ipak vodio računa i o toj opasnosti, od­nosno, o potrebi da, u slu­ča­ju štete, zaštiti oštećene putnike u zrakoplovu, ali i oso­be „na zemlji“.

Hrvatska je propisala ovo obvezno osiguranje već u svom Zakonu o osiguranju iz 1994. g., a odredbe o nje­mu danas se nalaze u okviru Zakon o obveznim osigura­njima u prometu. Ustvari, naš Zakon se poziva na iz­rav­nu primjenu prava Eu­rop­ske unije, točnije, na Ured­bu br. 785/2004. 

Zakon propisuje obvezu zračnog prijevoznika, od­no­sno operatora zrakoplova, da sklopi ugovor o osiguranju od odgovornosti za štete nane­se­ne trećim osobama i putnici­ma (čl. 2. st.1.t.3. Za­kona). 

Od obveze osiguranja izu­­zete su neke kategorije zra­koplova: državni zrakoplovi, zrakoplovi modeli s naj­vi­šom dopuštenom masom pri uzlijetanju do 20 kg, mo­torne parajedrilice, zmajevi, vezani baloni, padobrani uk­lju­čivši i paraglajdere, zrakoplovi i jedrilice s najvišom dopuštenom masom pri uz­lijetanju manjom od 500 kg, ultralaki zrakoplovi koji se koriste u nekomercijalne svrhe (a to su letovi koji se ne obavljaju za plaću i/ili najam)... Obvezno osigura­nje od odgovornosti mora postojati za štetu prouz­ro­čenu putnicima, prtljazi, te­retu i trećim osobama (a to su sve osobe, pravne i fizič­ke, osim putnika i članova letačke i kabinske posade), koju prouzroči zrakoplov dok se nalazi na teritoriju Republike Hrvatske, odnosno u njezinom zračnom pro­storu (čl. 40.b. st.2. Zakona).

Obveza sklapanja ugovora o osiguranju od odgovor­nosti vrijedi i za stranog zra­čnog prijevoznika (poduze­će za zračni prijevoz), od­no­sno operatora stranog zra­koplova (fizička ili pravna osoba na čije je ime zrakoplov registriran). Osigura­njem su pokrivene štete zbog smrti, tjelesne ozljede, uništenja ili oštećenja stvari trećih osoba.

Najniže svote na koje se mora sklopiti ugovor o osigu­ranju od odgovornosti od­re­đene su spomenutom Ured­bom EU, a ovise o ukupno dopuštenoj masi zrakoplova pri uzlijetanju. Ako štetu prouzroči neosigurani zra­koplov, oštećenome za takvu štetu odgovara Hrvatski ured za osiguranje. Ako je štetu uzrokovao nepoznati zrakoplov (primjerice pad predmeta s/iz nepoznatog zrakoplova), nema odgovornosti Hrvatskog ureda za osiguranje.