Iako su na hrvatskoj osigurateljnoj sceni intenzivnije nazočni već dvadesetak godina, posrednici (brokeri) u osiguranju izazivaju brojne nesporazume kako s osigurateljima tako i s ugovarateljima osiguranja (osiguranicima). Uvijek je najspornije pitanje tko će platiti uslugu posredniku: osiguratelj ili (budući) ugovaratelj osiguranja (osiguranik). Od odgovora na to pitanje ovisi i ponašanje osiguratelja odnosno ugovaratelja osiguranja.

Načelno, prema Zakonu o osiguranju ( čl. 428., st.2.) posrednik u osiguranju nema pravo od ugovaratelja osiguranja odnosno osiguranika, koji mu daje nalog za posredovanje, tražiti plaćanje provizije. Dakle, proviziju načelno mora platiti osiguratelj, iako on nije dao nalog za posredovanje.

Ovo rješenje Zakona o osiguranju slijedilo je stoljetnu praksu posredovanja u osiguranju, koja se tek posljednjih godina počela mijenjati.

Upravo činjenica da osiguratelj plaća proviziju posredniku (brokeru) kod naših osiguratelja izaziva podozrenje prema posrednicima (brokerima) koje na svakojaki način, ako je moguće, žele isključiti iz kontakata sa svojim dugogodišnjim osiguranicima. Problem se uvećava zbog notorne činjenice da se posrednici ubacuju u ponekad dugotrajni odnos “osiguratelj-osiguranik”, nudeći osiguraniku besplatno posredovanje i jamčeći mu manju premiju ili šire osigurateljno pokriće od dotadašnjeg.

Kako ništa u životu nije besplatno, tako ni posredovanje nije besplatno. Naš čitatelj, trgovačko društvo X, d.o.o., ima problem: želio bi da mu poslove oko osiguranja vodi posrednik (broker), no osiguratelj kod kojega je godinama osigurano ne želi platiti proviziju.

„Kako da ipak zadržim posrednika i da mi on vodi sklapanje polica osiguranja…a da ne mijenjam osiguratelja kod kojega sam osiguran već godinama i s kojim smo načelno zadovoljni…“, pita se trgovačko društvo X.

Jedini način je – ili da promijeni osiguratelja i osigura se kod nekoga drugoga, koji će prihvatiti posredovanje i plaćanje provizije posredniku, ili, ako ne želi promijeniti osiguratelja, da sam preuzme obvezu posredniku isplatiti proviziju. Ovo drugo je moguće i dopušteno gore citiranom odredbom Zakona o osiguranju, koji dozvoljava da proviziju posredniku plati i ugovaratelj osiguranja(osiguranik). U tom slučaju Zakon propisuje da su posrednik i ugovaratelj osiguranja (osiguranik) obvezni pismeno i izričito ugovoriti da proviziju posredniku (brokeru) plaća ugovaratelj osiguranja. O tom pismenom sporazumu posrednik je obvezan izvijestiti osiguratelja kod kojega posreduje. Jasno je da ne može tražiti i proviziju ili bilo kakvu drugu naknadu od osiguratelja po istom ugovoru o osiguranju (st. 5. Čl. 428. Zakona o osiguranju).