Po sustavu direktne obrade šteta u slučaju štete od motornog vozila, oštećena stranka se sa zahtjevom za naknadu štete obraća osiguratelju s kojim ima sklopljen ugovor o osiguranju od automobilska odgovornosti
Komentirajući naše razmišljanje o problemu izbora osiguratelja kod kojega sklopiti ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti i sklonost vozača da izaberu najjeftinijeg, a ne najboljeg osiguratelja, uz očekivanje da će u slučaju štete probleme imati onaj drugi, naš čitatelj F.S. predlaže rješenje koje bi moglo riješiti navedeni problem: sustav direktne obrade šteta.
Po tom sustavu, u slučaju štete od motornog vozila, oštećena stranka se sa zahtjevom za naknadu štete obraća svome osiguratelju, dakle, osiguratelju s kojim ima sklopljen ugovor o osiguranju od automobilska odgovornosti. On mu rješava i isplaćuje štetu, a nakon toga traži regres isplaćenih iznosa od osiguratelja kod kojega je krivac osiguran.
Na taj način bi osiguratelji konkurirali servisom, dobrim odnosom prema strankama, vrijeme likvidacije i isplate štete bi se skratilo, a vozači bi kod sklapanja ugovora "dobro pazili kod koga će se osigurati …".
Takvo razmišljanje nije bez osnove. Neki pravni sustavi su taj način rješavanja odštetnih zahtjeva (poznat kao sustav direktne obrade i isplate štete) prepoznali kao dobar način poticaja osigurateljima da se trude oko kvalitete usluge u štetama i propisali ga kao obvezan postupak rješavanja odštetnih zahtjeva. Tako je učinio talijanski zakonodavac, a nedavno i srpski.
No, prednosti sustava direktne obrade odštetnih zahtjeva prepoznali su i osiguratelji. Tako u gotovo svim EU zemljama, i tamo gdje nije zakonski obvezan, osiguratelji dobrovoljno prihvaćaju takav način obrade i isplate šteta.
Naš Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, u čl. 11. st. 3, predvidio je takvu mogućnost propisavši: "Društva za osiguranje mogu sklopiti sporazum prema kojemu odštetni zahtjev po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti može rješavati društvo za osiguranje kod kojega je oštećena osoba sklopila ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti."
Prošlo je pet godina od stupanja na snagu toga Zakona, a naši osiguratelji nisu pokazali ni volju ni želju da dobrovoljno dogovore direktnu obradu šteta. Razlozi: nipošto transcendentalni, već vrlo prizemni; nitko se ne želi odreći mogućnosti sitnotrgovačke zarade kod likvidacije šteta "tuđih osiguranika".
Čudno, jer iskustvo direktne obrade šteta postoji: u propaloj Jugoslaviji izvanredno je dobro funkcionirao desetljećima, na zadovoljstvo oštećenih koji su štetu rješavali kod svoga osiguratelja.
