Osvrt na reagiranje Hrvatske odvjetničke komore na članak „Pomoć kod naknade štete od osiguratelja“ od 16. lipnja 2011., Burza broj 599.
Svojim člankom „Pomoć kod naknade štete od osiguratelja“ izazvao sam reakciju Hrvatske odvjetničke komore, čije je reagiranje objavljeno na ovome mjestu. Ukratko, ja sam se u svome članku založio za pravo trgovačkih društava osnovanih izvan Zakona o osiguranju da se bave i uslugom pružanja pomoći kod ostvarivanja odštetnih zahtjeva oštećenih osoba od osiguravajućih društava.
Odvjetnička komora pak smatra da se tom pomoći mogu baviti samo: a) odvjetnici temeljem Zakona o odvjetništvu i b) posrednička (brokerska) društva osnovana po odredbama Zakona o osiguranju.
Nipošto ne osporavajući pravo odvjetnicima da se bave i tim poslom, pa niti brokerskim društvima osnovanim po Zakonu o osiguranju, mislim da nema nikakvog razloga ni pravnog temelja tu djelatnost ne dopustiti trgovačkim društvima (agencijama, raznim studijima za pomoć u naplati odštetnih zahtjeva, savjetničkim poduzećima...).
Zašto bi trgovačko društvo koje se želi baviti poslom pomoći kod ostvarenja odštetnih zahtjeva moralo biti osnovano po odredbama Zakona o osiguranju?
Zakon o osiguranju regulira djelatnost posredničkih (brokerskih) društava, propisujući uvjete pod kojima se ona mogu baviti tim poslom, a među njima je i temeljni kapital od 200.000 kuna i dva djelatnika s licencom posrednika (brokera). No, posredovanje (brokeraža) je djelatnost vezana na posredovanje pri sklapanju ugovora o osiguranju i uz izvršavanje toga ugovora, što uključuje i poslove pomoći kod ostvarivanja naknade od osiguratelja. Po logici same stvari, broker (posrednik) u osiguranju usmjeren je na ugovor o osiguranju.
Trgovačko društvo osnovano po Zakonu o trgovačkim društvima nema u vidu ugovor o osiguranju i njega se taj ugovor ne tiče. On pruža čistu uslugu pomoći u ostvarenju naknade štete svome klijentu (ili davanja savjeta i sl.). Stoga nije pravno utemeljeno ono što traže odvjetnici, a niti ono što traži Nadzorno tijelo odbijajući dati suglasnost za registraciju trgovačkih društava izvan Zakona o osiguranju za posao pomoći u ostvarivanju odštetnih zahtjeva.
Zakon o osiguranju oslonjen je, u tom dijelu, na EU Direktivu o posredovanju (direktiva br. 2002/92). Radna grupa IMEG (Insurance Mediation Expert Group), koju je osnovalo udruženje nadzornih tijela (CEIOPS), u svom dokumentu br.19/09 iz lipnja 2009. meritorno kaže: „To the question whether those services could be considered as mediation activity within the meaning of IMD, the IMEG members agreed that the activity to assist clients to enforce their claims should fall under the exception of Art. 2(3) IMD and therefore should not be considered as insurance mediation.“
Dakle, za EU pomoć pri ostvarenju naknade štete od osiguratelja nije brokeraža - posredovanje i ne spada pod odredbe Direktive o posredovanju. Zašto bi u Hrvatskoj bilo drugačije?
Ili, zamislite slijedeći slučaj: krivnjom nekog poduzeća oštećenom je uzrokovana šteta. On se obraća specijaliziranom društvu koje mu pruža pomoć pri ostvarenju štete od tog štetnika. Do tada je sve u redu, ali – to poduzeće ima osiguranje od odgovornosti i oštećeni, po našem pravu, ima pravo tražiti naknadu izravno od osiguratelja toga štetnika. E – to već – po mišljenju kolega odvjetnika – ne može povjeriti specijaliziranom poduzeću, jer se onda radi o zabranjenom posredovanju, koje Zakon o osiguranju ne dozvoljava?
Zaista – takvo nešto moguće je samo u Hrvatskoj.
Zašto? Odgovor prepuštam čitateljima.
