Pod gornjim naslovom obradili smo slučaj našega čitatelja B.N. koji je imao štetu na motornom vozilu koju mu je uzrokovao vozač drugoga motornog vozila. Prijavio je štetu osiguratelju kod kojega je krivac imao osiguranje od automobilske odgovornosti. No, osiguratelj se nije javljao unatoč obvezi iz čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu da u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva mora oštećenom poslati obrazloženu ponudu naknade štete ili u istome roku pravno obrazloženo stajalište zašto mu ne može štetu riješiti.

Takvo ponašanje osiguratelja Zakon o obveznim osiguranjima u prometu tretira kao prekršaj  za koji predviđa i novčane  sankcije. No, unatoč svemu, osiguratelj se nije javljao, zbog čega je naš čitatelj povukao odštetni zahtjev i javio se svome osiguratelju kod kojega ima kasko osiguranje svoga oštećenoga vozila, očekujući da će on vrlo brzo isplatiti odštetu, jer je „priložio svu potrebnu dokumentaciju: kasko policu, zapisnik o pregledu oštećenja kojega je sačinio procjenitelj onog prvog osiguratelja i zapisnik policije„. No, ni kod toga osiguratelja nije bio bolje sreće, vrijeme je prošlo, a on nikako do naknade štete odnosno do isplate osigurnine. Usmeno mu je rečeno da se procjenitelj kasko osiguratelja ne slaže s procjenom štete koju je sačinio onaj prvi osiguratelj. Konačno je odlučio toga osiguratelja prijaviti nadzornom tijelu, ako na to ima pravo. Naravno, on može nekorektnog osiguratelja prijaviti nadzornom tijelu. Može ga prijaviti i pravobranitelju osiguranja.

Međutim, ovaj drugi može konstatirati nekorektnost ponašanja kasko osiguratelja i suprotnost s odredbama Kodeksa ponašanja osiguravajućih društava. On nažalost nema mogućnosti izricanja sankcija. Nadzorno tijelo će prijavu uzeti u obzir ili na znanje, ali ponašanje kasko osiguratelja nije predviđeno kao prekršaj i za takvo ponašanje nema administrativne  sankcije (ipak, učestalo kršenje propisa – ako se to  utvrdi – od strane nekog osiguratelja  okolnost je o kojoj nadzorno tijelo vodi računa). Naime, kasko osiguranje je ugovorno osiguranje, regulirano Zakonom o obveznim odnosima. Sankcije za nepoštivanje ugovornih obveza nisu administrativne nego isključivo građanskopravne prirode.

Dakle, prema odredbi čl. 943. Zakona o obveznim odnosima, kasko osiguratelj je „ Kad nastupi osigurani slučaj …dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio„. Ako kasko osiguratelj ne ispoštuje taj rok, u čl. 943. st. 4. Zakon predviđa građanskopravnu sankciju: „Ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovoga članka, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala„. Druge sankcije nema. Dakle, osim zatezne kamate koju čitatelj mora zatražiti od svoga kasko osiguratelja, i eventualne štete koju trpi zbog toga što mu kasko-osiguratelj nije pravovremeno isplatio osigurninu, a koju mora dokazati – drugih negativnih posljedica propusta rokova za osiguratelja  nema.