Naš čitatelj B.N. imao je prometnu nezgodu u kojoj mu je vozilo teže oštećeno. Prijavio je štetu osiguratelju kod kojega je krivac za nezgodu imao sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti. Osiguratelj  je utvrdio oštećenja, izdao zapisnik o šteti, i uputio ga da vozilo popravi. Nakon popravka donio je račune tražeći isplatu. Međutim, od dana predaje računa prošlo je više od mjesec dana, a osiguratelj se ne javlja, te on nikako do svojih novaca. Poslao nam je upit u kojem roku mu osiguratelj mora isplatiti odštetu. Odgovorili smo mu da je, sukladno odredbi članka  12. zakona o obveznim osiguranjima u prometu, osiguratelj dužan u slučaju imovinske štete (ovdje: oštećenje vozila)   u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenoj osobi dostaviti: a) obrazloženu ponudu za isplatu štete, ako su odgovornost za nastalu štetu i visina nesporni, ili b) u istom roku odgovoriti utemeljeno na činjenicama zašto ne može isplatiti odštetu, ako su odgovornost za štetu ili visina sporni. Kad je predstavniku osiguratelja došao s tim odgovorom, reakcija predstavnika bila je: “Tko šljivi rokove ? Nemamo izjavu našeg osiguranika, i dok je ne dobijemo ne možemo se očitovati o plaćanju odštete!“ Nažalost , B.N. nije jedini koji je dobio takav odgovor.

Opća je pojava da imamo dobre zakone, ali da ih se u praksi malo tko drži. Odredba Zakona, koju smo naveli, potpuno je jasna. Ona je u funkciji zaštite oštećenih osoba, zaštite potrošača. Ona je i pravična: sili osiguratelja da u razumnom roku (četrnaest dana) od dana postavljanja dokumentiranog zahtjeva  (recimo da je to bio trenutak predaje računa popravka, a ne dan prijave štete osiguratelju) zauzme stajalište o pravu oštećenoga na odštetu, točnije, da mu dadne ponudu odštete ili, ako to iz opravdanih razloga nije u stanju (nema dokaza o odgovornosti svoga osiguranika, što kao razlog navodi predstavnik osiguratelja, ako mu je vjerovati), da ga pismeno i obrazloženo izvijesti zašto to ne može učiniti.

Kako osiguratelja prisiliti da poštuje zakonsku obvezu?  Nažalost, tu klasična sudska parnica puno ne pomaže, jer je poznato da parnice traju jako dugo. Stoga je bolje animirati nadležna tijela: pravobranitelja osiguranja, koji će donijeti rješenje o tome da li je postupak osiguratelja sukladan pravilima struke i odredbama korektnog ponašanja prema oštećenima, koje su sadržane u Kodeksu ponašanja osiguratelja; nadzorno tijelo – HANF-u, koja je ovlaštena podnijeti prekršajnu prijavu protiv osiguratelja zbog kršenja odredbe o rokovima u kojima osiguratelj mora riješiti odštetni zahtjev . U ovom drugom slučaju kazna koju predviđa Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (čl. 63. st. 5. t. 3. ) jeste od 20.000 do 100.000 kuna za osiguravajuće društvo i, što je još efikasnije, za odgovornu osobu u društvu- 10.000 do 25.000 kuna! Možda nakon toga spomenuti predstavnik osiguratelja neće reći : “Tko šljivi rokove!„.