Naša čitateljica A.B.Dj. imala je prometnu nesreću za koju je odgovoran (kriv) vozač osiguran kod T. Nakon nezgode svoj Golf 1,9 Variant TDI, god. proizvodnje 2001. stavila je na raspolaganje osiguratelju, koji je pregledao vozilo, potpisao oštećenja i kalkulirao potrebne dijelove i radno vrijeme popravka. Taj zapisnik potpisao je osigurateljev zastupnik i predstavnik servisera C. U napomeni zapisnika o izvidu i procjeni navedeno je da se prije popravka vozila dostavi predračun popravka. Vozilo je popravljeno. No, osiguratelj ne želi platiti iznos računa tvrdeći da se radi o totalnoj šteti, koju je procijenio najprije na 35.209 kuna, a na prigovor oštećene povisio procjenu na 38.262 kune, koliko joj je i voljan platiti. Serviser, koji je popravak trebao usuglasiti s osigurateljem, insistira na isplati računa popravka, koji iznosi više od procjene totalne štete, što ga je obračunao osiguratelj i što kroz nagodbu nudi oštećenome. Oštećeni upućuje servisera, koji je potpisao zapisnik da iznos usuglasi s osigurateljem. Osiguratelj uzvraća da sa serviserom nema ništa i tu se krug zatvara; oštećeni iznosom kojega mu nudi osiguratelj ne može platiti popravak koliko je zaračunao serviser i ni kriv ni dužan ostaje bez mogućnosti preuzimanja popravljenog vozila. Ovo vrzino kolo tipično je za današnje stanje zaštite potrošača (oštećenih) osigurateljnih i serviserskih usluga u Republici Hrvatskoj. Prvo, zapisnik o izvidu i procjeni štete potpisuje predstavnik servisera i osiguratelja. To ukazuje na konstantnu suradnju između ta dva partnera. Prema općenito prihvaćenom modernom pristupu rješavanja odštetnih zahtjeva procjenitelj osiguratelja, koji je u zapisnik stavio gore navedenu napomenu o potrebi predračuna prije odluke o popravku (što samo ukazuje na nestručnost i nesigurnost procjenitelja koja rezultira njegovom nesposobnošću da utvrdi visinu štete), morao se pobrinuti da taj predračun od servisera doista i dobije. Dakle, da izbjegne nesporazume do kojih je kasnije očito došlo. Drugo, serviser se trebao, tragom stalne suradnje s navedenim osigurateljem, usuglasiti o načinu i visini popravka oštećenog vozila, tim prije što se odšteta odnosno popravak plaća njemu izravno (umjesto toga on se zadovoljio izjavom oštećenoga da će platiti popravak). Kad je došlo do toga da osiguratelj isplati trošak popravka - odbija to učiniti pozivajući se na propust dostave predračuna, to pripisuje oštećenome, iako oštećena nije zapisnik o izvidu ni vidjela ni potpisala. Dakle, i osiguratelj i serviser zajednički rade na tome da oštećena, izvuče deblji kraj. No, ako je vjerovati da pravna država ipak funkcionira, oštećena bi u ovom slučaju imala pravo na naknadu ukupnog iznosa popravka i to pozivom na činjenicu da je vozilo popravljeno, te na pravnu normu iz čl. 1085. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005), po kojoj je, odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, dakle, insistirati na naturalnoj restituciji. Ovo tim prije što trošak izvršenog popravka ne prelazi vrijednost vozila uoči nezgode.