Vrući ljetni dani donose gužve ne samo na cestama već i na trajektima, kojima se mnogobrojni vozači motornih vozila koriste kako bi dosegli bliže i dalje ciljeve. Upravo je na trajektima najveća izmješanost registracija raznih država, pa je inozemni elemenat u štetama do kojih dolazi prigodom ukrcaja, vožnje i iskrcaja vozila s trajekta, vrlo čest slučaj, što dodatno komplicira situaciju. A nezgode se događaju. Istina, radi se uglavnom o manjim nezgodama u kojima nastaju manje materijalne štete. No pojam "manji" svakako je relativan, ovisno o tome s čijeg stajališta promatramo stvar. Ipak, i takve manje štete znaju iznervirati vlasnike vozila koji dožive nezgodu. Kako ostvariti naknadu štete; ima li razlike u postupku naknade takve štete od postupka naknade štete koja se dogodi na kopnu; koja je odgovornost brodara... Odgovori na ta pitanja i nisu baš jednostavna. Da je tako govori nam i pismo našeg čitatelja I. L. koji se žali da mu je štetu na vozilu koju mu je, udarcem u zadnji dio vozila, nanio vozač osiguran kod osiguratelja V, osiguratelj odbio isplatiti pozivom na činjenicu da se nezgoda dogodila na trajektu, a ne na cesti, pa prema tome za štetu odgovara brodar. Pri tome se osiguratelj poziva na odredbe članka 83. Zakona o osiguranju, koji odgovornost osiguratelja po obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti uvjetuje uporabom vozila na javnom putu. Činjenica je, međutim, da članak 83. Zakona o osiguranju u stavku I. definira motorno vozilo kao vozilo "na motorni pogon koji se kreće javnim putem i ostalim površinama na kojima se odvija promet" (podcrtao M. Ć.). Ako tu odredbu povežemo s odredbom članka 82 stavak 1. Zakona o osiguranju, koja obvezuje vlasnika vozila na sklapanje ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti "za štetu koju uporabom motornog vozila nanese trećim osobama...", zaključak je potpuno jasan: osiguratelj odgovara za štetu koju njegov osiguranik trećim osobama uzrokuje uporabom motornog vozila na javnim putevima i ostalim površinama na kojima se odvija promet. Među "ostale površine" valja svakako uvrstiti i površinu trajekta, jer je trajekt samo nastavak javnog puta. Dakle, nezgoda prigodom ukrcaja, vožnje i iskrcaja vozila s trajekta prosuđuje se po istom načelu kao i nezgoda nastala na kopnu, na javnom putu ili nekoj drugoj površini na kojoj se odvija javni promet (parkirališta, garaže i sl.). Naravno, uvjet takvog tretiranja nezgode na trajektu jeste dokaz da je vozač-štetnik kriv i odgovoran za štetu. A kriv i odgovoran za štetu bit će ako se sam - za vrijeme spomenutih operacija -nalazi za upravljačem vozila kojim je oštetio drugo vozilo. Pri tome ne mijenja ništa na stvari činjenica da je vozilo vrlo često usmjeravao prema uputama članova posade (koji naređuju smještaj vozila baš na određenom mjestu, na što su oni, radi sigurnosti broda, ovlašteni). Jedino u slučaju nastanka oštećenja za vrijeme u kojemu vozač nije za upravljačem vozila, kao što su to poznati slučajevi pomicanja ukrcanih vozila za vrijeme nevremenea, udara trajekta u neki drugi objekt (obalu, brod) i sl., ne postoji odgovornost vlasnika vozila odnosno vozača čije se vozilo pomaknulo i oštetilo druga vozila. U tom slučaju, kako nema odgovornosti vozača, nema ni odgovornosti njegovog osiguratelja. Za takve štete odgovoran je samo brodar i to prema propisima Pomorskog zakonika.