Ravnatelj bolnice se pravda da osiguranje nije obvezno, već je to slobodna poslovna procjena bolničke uprave. Na pitanje kako će sanirati štetu, lakonski odgovara: „ Zatražit ćemo pomoć od države“


Gotovo isti dan, u dva naša dnevna lista, objavljena su dva članka koja one, koji se bave poslom osiguranja, zaista moraju potaknuti na razmišljanje.

U jednom napisu, ravnatelj jedne naše bolnice, u kojoj, inače, pacijentima na glavu padaju stropovi i ine stvari, sasvim mirno konstatira da, poslije smrzavice i oštećenja najnovijih uređaja, niti jednu kunu novonastalih troškova bolnica neće moći naplatiti po polici osiguranja, jer već „godinama ova zdravstvena ustanova nema osiguranu svoju imovinu.“ Navodeći razloge tomu, gospodin Ravnatelj priznaje da bi „bilo dobro imati policu osiguranja, a o tome smo i razgovarali s nekim osiguravajućim društvima, no, natječaj za osiguranje koji bismo trebali raspisati zahtijeva detaljnu pripremu i razradu koja je, zbog svega što  sam naveo, složen i skup postupak, pun svakojakih začkoljica.“

Dakle, „začkoljice“ su krive što nema osiguranja, a Ravnatelj se pravda da ono nije obvezno, već je to slobodna poslovna procjena bolničke uprave. Na pitanje kako će sanirati štetu, Ravnatelj lakonski odgovara: „ Zatražit ćemo pomoć od države.

U drugom napisu, poljoprivrednici, voćari i vinogradari, koji, doduše, imaju neko iskustvo s osiguranjem, jer – priznaju – čak su uredno od osiguratelja naplatili štetu od smrzavice i propasti voćaka,  o osiguranju kažu: „Troškovi proizvodnje su nam i ovako veliki, a kamoli da ih dodatno povećavamo, i to u situaciji kad se sve slabo prodaje.“

Oni, doduše, ne najavljuju zahtjev za pomoć od države. No, na već ponuđenu državnu pomoć – subvenciju koja iznosi 25% premije - lani nitko nije podnio zahtjev za subvencioniranje tih troškova, tvrdi odgovorna službenica u općini kojoj pripadaju navedeni voćari, odnosno vinogradari.

Dakle, prema mišljenju tih dviju različitih djelatnosti, proizlazi da je osiguranje dobro, ali bi bilo bolje da netko drugi sanira eventualnu štetu, a ne da se plati, makar i subvencionirana, premija osiguranja.

Pa, ako već treba tražiti pomoć, onda je treba tražiti za plaćanje premije osiguranja, kako bi  se naknada štete tražila temeljem ugovora o osiguranju, a ne da se moljakaju mrvice pomoći od ionako jadnog državnog proračuna. Uostalom, uvijek se pokazalo da je osiguranje, doduše skupo, ali ipak najjeftinije rješenje.