Da su banke majstori u potpunom prebacivanju rizika za odobreni kredit na potrošača, ili na nekoga drugoga, govori nam primjer našeg čitatelja J. B., koji ima slijedeći problem: od X banke dobio je hipotekarni kredit za kupnju stana; prije puštanja kredita u opticaj banka mu je tražila
a) policu osiguranja života (tzv. rizik smrti),
b) policu osiguranja stana od požara i nekih drugih opasnosti,
c) upis hipoteke u visini kredita na kupljeni stan.
J.B. je prihvatio uvjete banke, jer bez istih nije imao šanse dobiti kredit, ali je ponudio banci kao osiguranje dvije police osiguranja života, koje otprije ima kod dva različita osiguratelja i, umjesto nove police osiguranja stana od požara i nekih drugih opasnosti, policu kolektivnog osiguranja vlasnika stanova u zajedničkoj zgradi koju je u ime i za račun stanara-vlasnika stanova zaključio zajednički upravitelj zgrade, a u kojoj je osiguran i njegov stan. Banka je to sve odbila i insistira na policama po svom zahtjevu sileći ga da se osigura kod točno određenog osiguratelja!, čime je – kaže J.B.- njemu nametnula potpuno novi i nepotrebni teret, jer “…ionako u slučaju štete ne mogu naplatiti štetu u ili na stanu dva puta”.
Normalno je da banka traži osiguranje za svoj kredit. Uobičajeno je da se kao osiguranje traži osiguranje (riziko) života. Međutim, ako J. B. već ima dvije police osiguranja života s osiguranim svotama za slučaj smrti koje pokrivaju iznos kredita, korektno bi bilo da banka prihvati te police kao osiguranje uz uvjet da je J. B. kao ugovaratelj imenuje za korisnika iz tih polica u slučaju njegove smrti. Odbijajući prihvatiti postojeće police osiguranja života kao osiguranje banka ruši jednu od vrlo važnih funkcija police osiguranja života: papira koji se može založiti, vinkulirati na drugu osobu i sl. Što se tiče imovinskog osiguranja zajedničkih dijelova zgrade i pojedinih privatnih stanova – i ovdje bi se mogla prihvatiti zajednička polica osiguranja od požara i nekih drugih opasnosti, s tim da bi i ovdje J. B. morao policu vinkulirati na banku (prenijeti na nju prava iz postojeće police osiguranja za koju plaća premiju). Sileći pak J.B.-a na sklapanje novih nepotrebnih ugovora i to kod točno određenog osiguratelja, banka krši i propise Zakona o zaštiti potrošača, što zaslužuje prijavu banke Agenciji za zaštitu tržišne utakmice.
