Troškovi parkiranja koji nastanu na službenom putovanju neoporezivi su u smislu poreza na dohodak te porezno priznati rashodi društva koji umanjuju poreznu osnovicu, u smislu poreza na dobit
Poslodavac upućuje radnike na službena putovanja iz mjesta sjedišta ili prebivališta odnosno uobičajenog boravišta radnika u neko drugo mjesto radi obavljanja poslova koji su vezani za djelatnosti koje obavlja. Pri tom nastale izdatke poslodavac nadoknađuje radnicima u skladu s kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o rad ili drugim izvorom radnoga prava koji ga obvezuje.
Porezni propisi koji uređuju troškove službenih putovanja su Zakon o porezu na dohodak i Pravilnik o porezu na dohodak. Njihovim odredbama definirani su uvjeti po kojima se radnicima mogu neoporezivo isplatiti naknade troškova službenoga putovanja. Odredbe članka 7. Pravilnika o porezu na dohodak propisuju uvjete uz koje se radniku upućenom na službeno putovanje mogu neoporezivo nadoknaditi troškovi koji su nastali tijekom službenog puta:
- izdaci za smještaj
- izdaci za prijevoz
- izdaci za prehranu, piće i prijevoz u mjestu u koje je radnik upućen na službeno putovanje
- ostali izdaci.
Tijekom službenog putovanja u tuzemstvu i inozemstvu, osim troškova smještaja, prijevoza i troškova prehrane, radniku mogu nastati i određeni izdaci koji su neposredno vezani uz službeno putovanje i koje mu poslodavac, na temelju odgovarajućih isprava, također može neoporezivo nadoknaditi.
U takve ostale izdatke spada i trošak parkiranja. Kako bi dokazao nastali izdatak i kako bi takav trošak poslodavac mogao nadoknaditi, radnik uz putni nalog treba priložiti račun za parking. U mišljenju Porezne uprave od 25. svibnja 2018. navodi se da se dnevna parkirna karta koju društvo plaća za parkiranje službenih vozila na službenom putovanju radnika društva tijekom obavljanja poslova svojega radnog mjesta za to društvo, ne može smatrati (izravnim ili neizravnim) priljevom radnika, koji im pritječe na temelju rada po osnovi radnog odnosa za to društvo. Pa se po toj osnovi radnicima ne utvrđuje i ne oporezuje dohodak od nesamostalnog rada. Također, u skladu s navedenim odredbama propisa o porezu na dobit, navedeni se troškovi smatraju porezno priznatim rashodima društva.
Iz navedenog proizlazi da su troškovi parkiranja koji nastanu na službenom putovanju neoporezivi u smislu poreza na dohodak te porezno priznati rashodi društva koji umanjuju poreznu osnovicu, u smislu poreza na dobit.
